Fra Sretan Ćurčić, šestu godinu je duvanjski gvardijan, poznat po svojim zanimljivim, živopisnim, životnim, rado prepričavanim i citiranim propovijedima, ali za medije nerado govori, pa zahvaljujemo što se odazvao odgovoriti na nekoliko za Božić prigodnih pitanja za Tomislavnews.com.
Ovo je fra Sretanom prvi intervju, što je neobično za njegove godine i službu koju obnaša. Prigodni je ovo intervju uoči Božića, a fra Sretan govori o pravom smislu Božića i božićnih blagdana, o svojim sjećanjima na slavljenje Božića u djetinjstvu početkom 80-tih godina prošlog stoljeća u svom rodnom Brišniku, stanju duša u duvanjskom kraju, o Franjevačkoj mladeži kojoj je bio voditelj i u Širokom Brijegu i u Tomislavgradu, o iseljavanju, malo i o politici, govori i o zanimljivosti svoga imena, upućuje Božićnu čestitku…
Fra Sretane, Badnji je dan i sutra, ustvari u ponoći, katolički vjernici će dočekati radosni trenutak, blagdan Božića, blagdan Isusova rođenja. Prvo nam recite o danima Došašća u duvanjskom kraju ove godine, kako su se vjernici pripremali za Božić i je li, kao uvijek do sada, mnogo vjernika nazočilo Misama zornicama?
Božić je najsretniji kršćanski blagdan. Osobito je on značajan nama franjevcima jer je on svetom Franji bio “Blagdan nad Blagdanima”. Duvno ima i najdužu tradiciju slavlja misa zornica u Hercegovini. Već početkom 60-tih godina prošloga stoljeća u našoj bazilici su se slavile mise zornice uoči Božića. Stoga su duvanjske zornice jako posjećene. Crkva bude dupkom puna te mnogi ostanu na platou ispred crkve. I što je zanimljivo, iako je jutro, na licima vjernika se ne vidi umor niti pospanost. Ima ih koji dođu iz okolnih župa te poslije odu na posao. Sudeći po zornicama čovjek bi zaključio kako u Duvnu živi mnogo svijeta.
U vrijeme Došašća na Zornicama ili posebno prošle subote i nedjelje bile su ispovijedi i pričesti vjernika, bile su organizirane i ispovijedi i pričesti za starije i bolesne osobe po kućama, ima li ispovijed u vrijeme Došašća posebnu “težinu” ako se tako može reći?
Franjevci su u Bosni i Hercegovini najzaslužniji za opstanak hrvatskog katoličkog naroda uopće, a osobito za njegovu kulturu, običaje i jezik. Većina našega svijeta se dva puta godišnje ispovijeda, o Božiću i Uskrsu. I mi fratri dva puta obilazimo stare i nemoćne, također o Božiću i Uskrsu. Zašto je to tako? Zato što jedna od crkvenih zapovijedi glasi: “Najmanje se jednom ispovijedi i o Uskrsu pričesti!”
Danas je Badnji dan i kako se u Vašem samostanu proslavi taj dan, jeste li svi postili, kao što se posti u svim katoličkim kućama na Badnjicu?
U svim našim duvanjskim katoličkim kućama se na Badnjicu posti. U samostanu je nešto malo drugačije. Naime, posti se do zalaska sunca, a navečer se po “liturgijskom kalendaru” slavi prva večernja od svetkovine Božića pa za večeru bude “mrsno jelo”. Sjećam se, kad sam “božićevao” prvi put u samostanu, da mi je to bio svojevrsni šok. Ali kako mi katolici slavimo uočnice, a Badnjak je uočnica, onda ima logike da se svetkuje kao blagdan. Inače, predbožićni i božićni dani su jedni od pastoralno najaktivnijih u godini te su svećenici pomalo umorni i nestrpljivi, al ipak mi smo tu radi naroda, a ne narod radi nas.
Koliko je “zapovidni” post u današnje vrijeme uistinu pravi post i znate li je li još uvijek običaj da se na današnji dan sirotinji dijeli novac koji nije potrošen za današnji bogati ručak, skupo jelo?
Crkva zapovijeda da dva dana u godini bude strogi post i nemrs, a to su Čista Srijeda i Veliki Petak, a preporučuje ne mrsiti petke osobito korizmene. Međutim u nas je običaj postiti uoči svih svetkovina, a osobito Božića. Danas u modernom svijetu, a i kod nas katolika ima sve više vegetarijanaca, osoba koji ne konzumiraju mesno niti bilo što masno. Stoga i taj oblik “zapovijednog” posta ima složenije značenje. Postiti se može i na druge način, nevezano za jelo. Npr. ako čovjek obeća da neće ogovarati drugoga, neće biti zavidan niti ljubomoran, nastojat će biti zahvalan i raspoložen, pružit će ljudima osmjeh ili se pomoliti za svoje neprijatelje …
A što se tiče pomaganja sirotinji, već rekoh da je svetom Franji Božić bio svetkovina nad svetkovinama. Jednom zgodom kad je Božić pao petkom, jedan od Franjine braće je htio postiti. Franjo je tada naredio da se i zidovi namažu mesom da se osjeti miris svetkovine. Taj dan neka se hrana ostavlja po putovima da i životinje i ptice osjete da je Božić. Uvijek je blaženije davati, negoli primati.
Možete li se, ukratko, prisjetiti proslave, odnosno običaja na Badnji dan u svom djetinjstvu, u rodnom Brišniku i koliko se oni razlikuju od današnjih?
Kad sam bio u rodnom Brišniku onda sam bio dijete, a danas nisam dijete, to je bitna razlika. Kao dijete sam se radovao Božiću i svim tim danima oko Njega, a iskreno, danas je toliko umora prisutno u meni da mi ometa tu radost. Kao dijete sam imao mnogo jednostavnih životnih želja, a danas želim samo osjetiti mir srca i ne promašiti životni cilj koji Bog od mene traži. Prije je bio poseban doživljaj Božićnog ručka, a danas nema nikakve razlike. Prije je u svim kućama bila prostrta slama tako da se mi djeca nismo trebali izuvati, a kao djeca po stotinu puta bi izišli i ušli u kuću. Ta komocija nam je uvelike olakšavala život. Božićnih dana bi roditelji nama djeci dopuštali duže biti vani i kasnije ići na spavanje. Mogao bih još mnogo nabrajati razlike. Dakle, meni je Božić onda i danas sasvim drugačiji, ali današnjoj djeci nije, jer nemaju to iskustvo.
Što za Vas osobno znači blagdan Božića, dan Isusova rođenja, a koji je istinski smisao Božića?
Božić je blagdan susreta. Bog je odlučio pohoditi ljude. Postao je jedan od nas. Dolazi kao dijete, a djeteta se nitko ne boji. Kad vidiš dijete ono ti odmah izmami osmjeh i osjećaš da trebaš biti raspoložen. Na djetetu ne vidiš koje je vjere ili nacionalnosti. Isus Krist je svojim dolaskom razdijelio ljudsku povijest, na prije i poslije rođenja. Božić je blagdan spasenja ljudskog roda.
Je li se taj smisao u zadnje vrijeme malo izgubio u komercijalizaciji Božića, u šarenilu, u natjecanju u kupovini darova?
Meni osobno ne smeta šarenilo, čistoća, darivanje i kićenost Božića. Dapače, drago mi je kada vidim da se netko baš potrudio i okitio dnevni boravak i kuću raznim lampicama i nakitima. Ako to nekoga raduje, nemam ništa protiv toga. To može biti i svojevrsna terapija. Naravno da nije dobro ako je kićenost glavna
stvar. Bog dolazi u slobodi i čistoći srca, to je najvažnije.
Primjećujete li, posebice kod mladih, da je sve manji čari Božića, kakav je nekada bio u mnogo siromašnije vrijeme, ali s više vjere, nada i duhovnog bogatstva?
Pa to je sasvim normalno. Božić se i u najsiromašnijim i najjadnijim vremenima razlikovao od ostalog dijela godine. U svoj toj neimaštini gledalo se da se ne bude gladno bar za Božić. Mnoge stvari i hrana čuvala se za Božić. Kroz cijelo vrijeme Došašća u svim kućama se “pivala Božićna pisma”. Zato se više i radovalo Božiću. Naravno da danas toga nema. Kao djeca prije smo bili željni bilo kojeg slatkiša, a danas se izgubila i ta želja. Ako nekom djetetu darujete neki neobični slatkiš koji prije nije jelo, dijete prvo gleda sastojke i je li alergično na slatkiš. Naravno da dijete nije krivo za to, jednostavno drugačija su vremena.
Bili ste osam godina Provincijski asistent Frame Hercegovina, te duhovni voditelj Franjevačke mladeži u Širokom Brijegu, a prije pet i pol godina kada ste došli na službu u Tomislavgrad bili ste duhovni voditelj Frame Tomislavgrad. Primjećuju li se promjene kod mladih u zadnjih dvadesetak godina, koliko ste svećenik?
Istina, najveći dio svoga svećeničkog života do sada posvetio sam radu s mladima. Mladi su uvijek mladi i između njih i starijih je uvijek prisutno naglašeno nerazumijevanje. Besmisleno je reći da su mladi bolji ili gori, prije ili sada. Mladi su drugačiji i zato su nam pomalo neshvatljivi.
Moji radni materijali, metode, teme i analize koje sam prije radio, sada su gotovo neupotrebljivi. Sada je više virtualno vrijeme, vrijeme aplikacija i brzih informacija, a prije su bila frontalna predavanja, koja se danas gotovo i ne koriste jer ih mladi ne razumiju. Današnji mladi razmišljaju po prilici: “Zašto bih to pamtio kad to ima na internetu”, i nažalost jednim dijelom su u pravu. Dakle, socijalna dimenzija današnjih mladih je sasvim drugačija nego prije.
Šestu godina ste gvardijan, poglavar samostana u Tomislavgradu, je li lakše biti “običan” fratar ili gvardijan? O čemu sve skrbi, brine gvardijan, konkretno u Duvanjskom samostanu, a znamo da je u samostanu knjižnica s bogatim knjižnim fondom, muzej sa zanimljivim, jedinstvenim zbirkama…?
Moja mater govori mi već desetak godina: “Sine, jedva čekam kad ćeš biti obični fratar”. Mislim da je sve jasno. Mnogo lakše je biti obični fratar nego poglavar samostana. Kad si na nekoj funkciji i imaš odgovornost onda si uvijek nekome kriv. Ali, mora netko i to biti.
Primjećuje li se nedostatak duhovnih zvanja u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji i jesu li mladi u duvanjskoj općini zainteresirani za duhovna zvanja?
Hercegovačka franjevačka provincija je svojevrsni fenomen u svijetu jer uistinu ima mnogo zvanja. Trenutno u odgoju, od sjemeništa do mlade mise, imamo 50 momaka u pripremi. Dokle će tako biti, Bog zna. Naše je da molimo da nam Bog podari novih i normalnih svećenika koji će duhovno krijepiti ovaj narod.
Pratite iz godine u godinu stanje duša, odnosno božićni popis vjernika u Duvanjskoj župi, možete li reći, otprilike, smanjuje li se broj ili povećava, ne samo u gradskoj župi, nego primjećuje li se “bijela kuga” i povećano iseljavanje zadnjih godina iz duvanjskog kraja?
To je stara tema i još starija problematika. Trenutno nema mnogo iseljavanja jer nema više tko niti iseliti. Po našem popisu prilikom blagoslova obitelji u našoj župi ima oko dvije i pol tisuće obitelji, te oko osam tisuća vjernika koji stalno žive u Duvnu. Naravno da se za velike blagdane broj udvostruči.
Ako jest, što mislite koji je glavni razlog tomu? Po Vašem mišljenju, spoznaji, što najviše “tišti” današnjeg čovjeka duvanjskog kraja?
Prije nekoliko dana čitao sam samostansku kroniku 60-tih godina prošloga stoljeća kada je počeo odlazak u Zapadne zemlje. Fratri su tada pisali i komentirali kao što i većina svećenika danas komentira. Očito bilo kakve analize ili komentari neće mnogo promijeniti. Svijet je odlazio i odlazit će, nitko nikome ne može zabraniti. Čovjek je kovač svoje sreće ili nesreće.
Mislim da Duvnu nedostaje pozitivnih priča i optimističnih ljudi. Lakše je kukati nego li zasukati rukave. Osobno, nigdje nisam vidio ljepšeg neba od duvanjskog, bilo kad je dan i oblaci, bilo kad je noć i zvijezde. Ova tromeđa, između Bosne, Dalmacije i Hercegovine uistinu je čudnovat i egzotičan kraj i zemlja. Ono što uspije roditi u bašti ili njivi, definitivno je preukusno i ne može se mjeriti s onim kupljenim (povrće, krumpir, kupus, voće…). Drago mi je da niču i mala stočarska gospodarstva, a janjetina, govedina i teletina definitivno spadaju u najukusnije u državi. Mliječni proizvodi su za svaku pohvalu. Duvanjska aronija je zdrava i ima ekstra kvalitetu. Pčelarima, kad zamedi, med dobiva prve nagrade. A vinova loza tek čeka svoj uspon. Uistinu sam sretan kad vidim da se pojavljuju i neke nove manje tvornice.
Ne zaboravimo da je Austro-Ugarska na prvu razglednicu Županjca-Duvna prije 124 godine stavila slike zdravog života (hotel, ljekarna, lov, šetnje…). Smatram da Duvno upravo ima potencijal u turizmu i malim obiteljskim gospodarstvima. Samo treba biti ustrajan, raditi i ne ljenčariti. Nema ništa od kukanja, ono nikome ne koristi, a život prođe.
Kakva je Vaša suradnja s drugim vjerskim zajednicama u Tomislavgradu, a kakva s političarima?
Franjevačka duhovnost nadilazi bilo koje nacionalizme ili vjere. Sveti Franjo je u svakom čovjeku vidio brata i sestru. U svim je prilikama, stvarima, životinjama prepoznavao dobro i sveto. On je svojim životom nama primjer kako se ophoditi prema drugima. Kao gvardijan imam jako dobre odnose s Islamskom zajednicom i s Pravoslavnom crkvom. Naš franjevački samostan je sudjelovao u pomaganju obnove Pravoslavne crkve u Tomislavgradu i izgradnje crkvice na Mandinoj Gradini, kao i izgradnju džamije u Dilaverima. Druge vjere i nacije zrelom čovjeku mogu biti samo bogatstvo. Bilo koja vrsta isključivosti vodi samouništenju. A što se tiče politike i političara, politika je politika. Tu vlada interes, a interesi su promjenjivi.
COVID 19? Želite li komentirati trenutnu pandemiju u nas i u svijetu?
Nisam epidemiolog niti virolog, tako da ne želim komentirati Covid-19. Smatram da ima previše informacija o ovome virusu koje nam ne pomažu, nego dapače odnemažu. Nažalost mnogi sebi daju za pravo da govore o ovoj složenoj problematici. U ovom vremenu treba uključiti razum, a po razumu smo djeca Božja i razlikujemo se od životinja.
Iznijet ću samo podatak da je u našoj župi u 2020. godini umrlo 130 osoba, a prosjek zadnjih 20-tak godina bio je oko 90-95 sprovoda. Također, u našoj Hercegovačkoj provinciji u zadnje dvije godine umrlo je 20 fratara, a prosjek umiranja je oko 5-6 sprovoda godišnje.
Tko ima uši neka čuje! Tko ima oči neka vidi!
U razdoblju smo moderne tehnologije, kakvo je Vaše mišljenje o internetskim medijima, društvenim mrežama?
Mladi čovjek ne može zamisliti život bez interneta jer se s njim rodio. To je problem nama starijima koji pamtimo vrijeme bez njega. Ako je čovjek zreo, internet će koristiti na svoju korist. Ako je nezreo internet će zarobiti njega.
Što mislite o čestitanju Božića i Nove godine putem Facebooka, SMS-a, Vibera ili WhatsAppa? Je li to prikladan način čestitanja?
Nažalost to je postao normalan način i čestitanja i komuniciranja. Ali ništa ne može zamijeniti stisak ruke, pogled u oči i isijavanje čovjekove energije.
Fra Sretana, mnoge zanima tko Vam dade to ime, koje, osim Vas, nitko nema u duvanjskom kraju, možda i mnogo šire? Imate li uopće imenjaka?
Ime Sretan mi je dao otac Branko. Dok je radio u Drveniku 60 – tih godina prošloga stoljeća upoznao je jednoga čovjeka s tim imenom. Ime mu se svidjelo i tako sam dobio ime. Ali sreća pa nisam žensko, jer bi onda bio Sretanka (a to me podsjeća na čitanka, napolitanka, kajdanka…haha). Imenjaka sam sreo samo jednog, a ima mnogo Srećka i Sretena, a ime Sretan je uistinu rijetko.
Hvala na odgovorima fra Sretane, Vama i Vašoj obitelji, braći i sestrama u Duvanjskom samostanu želimo čestit i blagoslovljen Božić i zdravu i uspješnu novu, 2022. godinu!
Hvala i Vama i ja, i na ovaj način, upućujem BOŽIĆNU ČESTITKU:
Isus će se roditi u tvome srcu i dogodit će ti se Božić ako oprostiš onome tko te povrijedio, nanio ti neko zlo ili govorio protiv tebe.
Isus će se roditi u tvome srcu i dogodit će ti se Božić ako se ispričaš onome koga si ti povrijedio na bilo koji način.
Isus će se roditi u tvome srcu ako govoriš istinu i samo istinu, konačno prestaneš ogovarati ili ne daj Bože klevetati i lagati.
Isus će se roditi u tvome srcu ako odstraniš svaku pohlepu i oholost i uistinu nastojiš biti zahvalan na onome što imaš i posjeduješ.
Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo.
www.tomislavnews.com/Razgovarala: Ljuba Đikić
