Jučer smo, kratko, napisali o duvanjskoj Spomen bazilici i krenuli u pohode duvanjskoj prošlosti, a danas: Povijest ispisana na fotografijama i razglednicama, kroz razgovor i fotografije! Vrlo zanimljivo!!!
Ivicu Ćurkovića, porijeklom iz duvanjskog sela Stipanići, upoznala sam prije pet šest godina: prvo smo prijateljevali na FB, a potom i dugo razgovarali u Tomislavgradu. Od tada se „pratimo“, ustvari, ja pratim sve što Ivica objavi na FB, a vezano je za duvanjski kraj, uglavnom za prošlost, pa veći dio toga objavim na www.tomislavnews.com,pod naslovom ” pohode duvansjkoj prošlosti, a Ivica prati taj portal ( i mnoge druge!) da mu što ne promakne, od onoga što ga zanima, u što je zaljubljen, o čemu je ovisan. Ovih je dana mnogo razloga za razgovor s Ivicom Ćurkovićem, a neposredni povod je 1500 fanova ( onih kojima se sviđa ova stranica i koji ju redovito prate) na FB njegove stranice Tomislavgrad / Duvno / Županjac na starim razglednicama i fotografijama *.
Ivica Ćurković živi i radi u Zadru, stalno je u pokretu, u gužvi, pa ipak je pronašao vremena odgovoriti na nekoliko naših pitanja.
Ivica, u kakvoj si, trenutačno, gužvi?
U takvoj da ni sam ne vjerujem kako uspijevam odraditi sve što trebam, ali trebam uskladiti moje dvije najveće ljubavi: obitelj, koja mi je na prvom mjestu i kolekcionarstvo, koje je na drugom, dakle skupljam, bilježim, izlažem, promoviram predmete, razglednice, fotografije, zapise…iz prošlosti. Dan mi je, zato, počesto, prekratak. Evo, jučer sam (petak,19.9.) upravo u Zadru postavio izložbu koja je na neki način i izvan domašaja sredine i shvaćanja po svom sadržaju, a vrijedna je svake metropole i jedinstvena u svijetu. Uživao sam radeći u trenutku slaganja dijela jedne nove umjetničke povijesti “Bitnika iz kolekcije Voje Šindolića“
{gallery}ivica-kolekcija-zadar{/gallery}
Vratimo se tvojoj stranici na FB Tomislavgrad / Duvno / Županjac na starim razglednicama i fotografijama *?
Da, ugodno me obradovao broj od 1500 članova koji prate stranicu , gdje sam odlučio prikazati ono što sam sam prikupio kroz 25 godina intenzivnog traganja. Možda je neskromno, ali mislim da sam uspio prikupiti najcjelovitiju kolekciju razglednica-dopisnica i poštanske povijesti Tomislavgrada, nekada Duvna, a najranije Županjca.
Danas smo globalno umreženi i ima nas nekoliko koji sakupljamo građu i razglednice vezanu za prošlost našeg, duvanjskog, kraja. Neki kolekcioniraju samo razglednice, neki fotografije, neki predmeta…Jednog svakako moram izdvojiti, to je kolega Zvonko Ivanković iz Zagreba, porijeklom, također, iz duvanjskog kraja, koji marljivo traži i uspijeva u prikupljanju razglednica i starih fotografija, zapisa…iz duvanjske prošlosti. Sada jako dobro, kao kolege, surađujemo, pratimo internetske stranice, pa smo sigurni da nam rijetko promakne neka razglednica koja je poslana prije 100 ili više godina iz duvanjskog kraja, a da ne nađe svoj konačni put nazad , u matičnu zbirku mjesta. Nekada se putovalo po sajmovima i prekopavalo kod kolekcionara i trgovaca, a danas isto, ali po internetu. danas isto ali internet…
Recite nam nešto općenito o pojavi-nastanku razglednicama?
Pravi procvat razglednica je u zlatno doba krajem XIX stoljeća. Od tada datiraju i prve razglednice Županjca, dakle, od 1898. Godine. To se zove zlatno doba i traje do negdje prvog svjetskog rata. Sve prije toga su kurioziteti i nešto posebno. U većim gradovima se razglednice pojavljuju početkom 1890.-tih , a one s datumima i pečatom od prvih godina postižu astronomske cijene. Najstarija poznata razglednica s šireg područja Hrvatske je razglednica Rijeke poslana 1889. godine , a za ostale gradove kao Zadar ili Split negdje 1892.-1894.
Nije riječ samo o razglednicama , ali taj hobi danas je postao jedna zasebna sakupljačka tema pod nazivom Kartofilija ili Deltologija. Kao takva iznimno je važna i popularna kao dio lokalne povijesne građe kroz prikaz slike
Iz bogate kolekcije razglednica i fotografija duvanjske prošlosti možete li izdvojiti najdražu?
Teško mi je na to pitanje odgovoriti, jer kupujem i duplikate, a svaka ima svoju priču, a neke su i unikatne kao privatna izdanja. Jedna je na primjer poslana iz duvanjskog hotela 1914.godine, taman kada je počeo prvi svjetski rat. Tiskana je u privatnom izdanju kao foto razglednica i rijetko će se opet pojaviti. Jedna je jako interesantna kao mala edicija pod naslovom “POZDRAV OD ČINOVNIŠTVA IZ ŽUPANJCA ” (sl.3.) izdana isto u vrijeme Austrougarske, pred rat ( a nabavio sam je davno pod „Županja“ ). Jednu bih, možda, posebno istaknuo kao značajnu, jer je vezana za jednu od najznačajnijih knjiga vezanih za duvanjski kraj, onu Milutina Mayera “S puta na Duvanjsko polje”, u kojoj su zabilježene putopisne crtice članova Društva braće hrvatskoga zmaja, koji su 1924. pošli iz Zagreba u Duvno, na postavljanje temeljnog kamena za izgradnju duvanjske bazilike, kojim je počelo obilježavanje 1000. obljetnice hrvatskoga kraljevstva i polaganje temelja budućoj bazilici. Osim što je razglednica tadašnjeg Županjca, ona je i s prigodnim pečatom Spomen bazilike s Tomislavovim domom u Duvnu. S tog veličanstvenog događaja je i poslana dr. Velimiru Deželiću u Zagreb i potpisana baš od svih tih sudionika s puta na Duvanjsko polje, uključujući i fra Miju Čuića , i Podhorskog, kao projektanta bazilike, te cijele elite sve Braće Hrvatskog Zmaja(sl.4.).Sve ovu su iznimno vrijedne fotografije, razglednice i zapisi na njima.
Imate li namjeru objaviti, ukoričiti, svoju bogatu kolekciju vezanu za duvanjski kraj?
U gradu Zadru gdje živim već sam surađivao na izdanju knjige “ZADAR NA STARIMA RAZGLEDNICAMA ” i “KNIN NA STARIM RAZGLEDNICAMA I VEDUTAMA”, dakle, takve knjige imaju svi veći gradovi, a upravo je u tisku i jedna impozantna knjiga: “ZABORAVLJENA DALMACIJA NA STARIM RAZGLEDNICAMA” od autora kolekcionara Igora Goleša , gdje je objedinjena zbirka svih, a posebno onih malih i ranih izdanja.
Imao sam prigodu vidjeti i knjigu o Livnu na starim razglednicama , pa eto vrijeme je i za nas Duvnjake, samo se treba usredotočiti i organizirati na tom planu. Knjiga treba oživiti uspavani duh grada kroz povijesne priče i istinsku spoznaju o načinu života unazad 130 godina na Duvanjskom polju.
Jesi li ti što poduzeo na tom planu?
Baš sam ovo ljeto uživao na odmoru sa ženom i djecom u duvanjskom kraju, u Stipanićima , na djedovini i obišao dosta zanimljivih lokacija, vezanih za prošlost ovoga kraja. Bio sam i u , napokon otvorenom, Franjevačkom muzeju Fra Joze Križića, koji se zove po velikom prijatelju naše baštine, s kojim sam imao, kao dijete, prigodu razgovarati, čak pričati i o suradnji.
I eto, nakon dugo vremena od smrti fra Joze, našli smo se u mojoj obiteljskoj kući u Stipanićima, kao tri izaslanika: fra Ante Pranjić, gvardijan u Tomislavgradu, voditelj-kustos muzeja kolega Stjepan Dilber i ja (sl.1), kako bismo dogovorili suradnju i buduće aktivnosti oko očuvanja i prezentacije duvanjske baštine. Mnogo toga smo dogovarali, a za početak već je u tijeku prikupljene građe, starih fotografija i razglednica iz prošlosti duvanjskog kraja, koje bi bile postavljene na izložbi.
U suradnji s kolegama, ja sam već uradio i koncept knjige za koju me pitate. Koliko sam vidio i ovo ljeto, ali i svaki put kad dođem u rodni kraj, u svoje selo, mnogo toga ima još za istraživanje, sakupljanje…
Postoje li udruge kolekcionara starih razglednica i fotografija?
Naravno da postoje. Ja sam u Zadru na funkciji potpredsjednika Udruge kolekcionara i prijatelja baštine “STARINAR” , uređujem mnoge stranice, osim ove s Duvanjskim razglednicama, poput Splitske, koja ima i 7775 članova, i slične. Smatram da bi bilo dobro okupiti entuzijaste i tu u Tomislavgradu, utemeljiti, također, neku udrugu, barem to bilo i kavansko okupljanje i raditi na tom planu. Jer, ode povijest, stvari nestaju, a žalosno jest, ali istinito, da su mi više slika iz duvanjske prošlosti poslali iseljenici, nego domaći, a kako već rekoh, moja FB stranica se prati iz 24 zemlje! (Popis možete vidjeti na linku ispod teksta!).
I što sad, što dalje ?
Čovjek mora imati u sebi to nešto urođeno, ljubav prema prošlosti, starini, da sakuplja i voli svoju povijest, da je istražuje, pamti, promovira, prenosi naraštajima. Ja sam, eto, imao sreće i to radim. Studirao sam arheologiju i povijest umjetnosti, radio na raznim projektima i terenima. Znam da sigurno svako selo ima barem jednog takvog, a mi koji smo takvi lako se nađemo, jer smo zaljubljeni u prošlost, a pogledi su nam usmjereni na budućnost. Danas se mogu pohvaliti bogatom kolekcijom, samo mali i meni posebno drag je dio vezan za moje korijene i Duvno, a ostalo je u vidu rijetkih nacionalnih izdanja knjiga, rukopisa, etnografije, umjetničkog obrta , umjetnosti , gdje posebno mjesto zauzima numizmatika.
Sjećate li se početka svog kolekcionarstva?
Sada znam da je sve počelo baš od numizmatike! Sada već davne 1980. Godine moja baka Stana je pronašla mletački novac kopajući krumpire u Stipanićima. Pitate što dalje, a to se i ja često pitam, jer ovo što radim nije plaćeni posao, nego hobi, ljubav.
Ima li toj ljubavi kraja?
Znam za nekoliko razglednica koje mi nedostaju u kolekciji, tragat ću za njima i dalje, a u međuvremenu se uvijek pojavi nešto novo i nepoznato što me obraduje. Dakle, kraja nema, samo ima početak prema kraju.
www.tomislavnews.com/ Razgovarala: Ljuba Đikić/ Potpis uz naslovnu fotografiju: Građa se teško nađe, a ponekad i ispadne iz usta ..
Foto: Tomislavgrad / Duvno / Županjac na starim razglednicama i fotografijama *
