Profesorica Gordana Nakić iz Livna na čelu je Ministarstva znanosti, prosvjete, kulture i športa u Vladi HBŽ godinu dana, nije članica ni jedne političke stranke, a članica je Udruge “Hrvatska zvona”.
Iako je mnogo razloga za ovaj intervju s ministricom Nakić, neposredan povod je objavljeni tekst u medijima o krađi arheoloških artefakata s područja Hercegbosanske županije. Ministricu smo pitali i o odgodi nastave, godini dana ministrovanja, o stanju u prosvjeti, kulturi i športu na području HBŽ…
Ministrice Nakić, jutros je u Hercegbosanskoj županiji počela nastava u drugom polugodištu, je li bila opravdana odgoda nastave za tjedan dana?
Imajući u vidu značajan porast broja pozitivnih osoba na COVID-19, Krizni stožer je na sjednici održanoj 5. siječnja 2022. godine donio preporuku da se početak nastave u školama Hercegbosanske županije odgodi, odnosno da se zimski odmor učenika produži tjedan dana. Ministarstvo je poslušalo preporuke Kriznoga stožera jer smatramo da su porast broja pozitivnih osoba i sezonska gripa opravdan razlog za odgodu. Proljetni odmor učenika bit će skraćen i izgubljeni dani nadoknađeni.
Nakon godinu dana ministrovanja u vrlo važnom ministarstvu u Vladi HBŽ kako ste zadovoljni odrađenim poslom i jeste li se u međuvremenu učlanili u neku stranku?
Kada preuzimam neki posao uvijek postavim ciljeve te sam to učinila i prilikom prihvaćanja pozicije ministrice. Najvažniji ciljevi koje sam sebi postavila jesu: besplatni udžbenici za sve učenike od prvoga do devetoga razreda, otvaranje produženih boravaka, jedinstveni kriteriji za prijam djelatnika, donošenje određenih zakona te izjednačavanje koeficijenata prosvjetnih radnika koji imaju istu stručnu spremu.
Cilj mi je podignuti kvalitetu odgojno-obrazovnoga rada, ujednačiti uvjete rada u školama kada je u pitanju tehnička opremljenost, a usporedno s tim promijeniti nastavne planove i programe te način poučavanja koji, moram priznati, još uvijek nije usmjeren na dijete, ali realizacija ovih ciljeva u velikoj mjeri ovisi o suradnji s općinama i Zavodom za školstvo.
U prvoj godini mandata nisam uspjela realizirati sve što sam planirala, ali jedan dio jesam.
Za godinu dana Ministarstvo je uštedjelo preko 580 000 KM te su osigurana sredstva u iznosu od 420 000 KM za besplatne udžbenike, u Ministarstvu je osigurano i Odlukom Vlade podijeljeno 40 000 KM predškolskim ustanovama, Ekonomska škola u Livnu je u potpunosti prešla na e-Dnevnik, doneseni su pravilnici za obrazovanje odraslih, a u izradi su izmjene i dopune Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju te Zakona o predškolskom obrazovanju. Potpisan je Aneks Kolektivnoga ugovora kojim učiteljice koje rode blizance ili treće dijete prestaju biti diskriminirane u ostvarivanju svojih prava u odnosu na kolegice u predmetnoj nastavi te ostale uposlenice u općinskim i županijskim institucijama, izrađen je nacrt programa rada produženoga boravka i nacrt kriterija za rad osnovnih škola koji su neophodni za otvaranje produženoga boravka te poslani načelnicima na uvid i komentare.
Članica sam udruge Hrvatska zvona i nisam članica ni jedne stranke.
Možete li navesti, izdvojiti neke akcije, neki posao u ministarstvu koji ste odradili u prošloj godini i na koji ste posebno ponosni?
U prethodnom odgovoru istaknula sam ostvarenja koja smatram važnima, a ako moram istaknuti jedno, onda je to ušteda više od pola milijuna maraka i osiguravanje sredstava za besplatne udžbenike.
A čime niste zadovoljni, što ste planirali, a nije odrađeno? Mislite li da biste lakše to odradili da ste u nekoj političkoj stranci?
Nisam zadovoljna inertnošću sustava, lošim i zastarjelim zakonima, preopterećenim nastavnim planovima i programima.
Prioriteti su bili jedinstveni kriteriji za zapošljavanje, ali se tu naišlo na određene zakonske prepreke koje će pravnici, nadam se, uspješno svladati te Zakon o zaštiti kulturno-povijesne baštine. Da bi ovaj Zakon išao u proceduru, potrebno je Mišljenje Ministarstva pravosuđa koje još uvijek nismo dobili, ali imam obećanje ministra Bašića da će se to riješiti.
Pretpostavljam da pojedinci koji pripadaju jakim strankama trebaju uložiti manje truda jer se neke stvari dogovore/odrade preko stranke, ali imaju i manje slobode pri odlučivanju. Ako bih trebala birati, izabrala bih više truda i više slobode. Moj odgovor na ovaj dio pitanja samo je pretpostavka jer ne znam kako to funkcionira na međustranačkim i unutarstranačkim relacijama.
Kako se, inače, u Vladi HBŽ tretira Ministarstvo znanosti, prosvjete, kulture i športa, koje bi, po našem mišljenju, trebalo biti drugo po važnosti, odmah iza Ministarstva gospodarstva, posebice misleći na obrazovanje?
Prvo, ne mogu se složiti da je Ministarstvo znanosti, prosvjete, kulture i športa drugo po važnosti jer mi se čini da su sva ministarstva podjednako važna. Istina je da ne možemo „naprijed” bez gospodarstva, ali ni bez zdravstva, MUP-a, poljoprivrede, pravosuđa, financija… Sve je međusobno povezano i čini nedjeljivu cjelinu.
Osobno me žalosti što nemamo Ministarstvo za demografiju ili barem odjel za demografiju pri nekom ministarstvu jer smatram da nam je to hitno potrebno u demografskoj situaciji koju imamo.
Što se tiče tretmana Vlade do sada sam bila prilično zadovoljna, a ako je bila poneka situacija kada nisam zadovoljna, iznosila sam argumente i borila se da ih Vlada uvaži. Članovi Vlade su korektni u međusobnom ophođenju, a u situacijama kada imamo različite i oprečne stavove rješavamo to profesionalno i kulturno bez dizanja tenzija i spuštanja na osobnu razinu. Nadam se da će tako ostati i u ovoj izbornoj godini.
Sada, nakon godinu dana, već možete odgovoriti i kakvo ste stanje zatekli u Ministarstvu?
Ono s čim su se borili moji prethodnici i što je zateklo mene, a što je najveći problem Ministarstva je pad broja učenika. Ovaj problem prisutan je od rata, a situacija je svake godine sve lošija. U zadnjem desetljeću izgubili smo jednu trećinu ukupnoga broja učenika.
Bez institucionalnoga i sustavnoga pristupa, ulaganja u mlade obitelji, brzih i učinkovitih demografskih mjera nemoguće je riješiti ovaj problem.
Moj prethodnik je dobro obavljao svoj posao tako da sam zadovoljna zatečenim stanjem u Ministarstvu. Smatram da neke zakone treba mijenjati, neke donijeti, ali to su redovni poslovi.
Problemi s kojima se susrećem i koje rješavam onako kako se pojavljuju jesu problemi u školama, a obično su vezani za natječaje i prijam djelatnika.
Usvojen je Proračun HBŽ, jeste li zadovoljni koliko je planirano sredstava za Vaše ministarstvo?
Svako je ministarstvo dostavilo prijedlog proračuna, a nakon toga je resorni ministar, zajedno s premijerom i ministrom financija, razmatrao stavku po stavku dok sve nisu bile usuglašene i dovedene u realne okvire. Proračunom sam zadovoljna, osim sa stavkom obrazovanje od značaja za županiju. Budući da se krenulo s kurikulskom reformom i izradom novih nastavnih planova i programa za osnovne i srednje škole, smatram da je tu trebalo osigurati više sredstava.
Za rad udrugama i klubovima iz područja kulture i športa planirano je 450.000, 00 KM (200000,00 + 250000,00). Je li to dovoljno za poticaj projektima kulturnoj i športskoj aktivnosti?
Sport i kultura su važne stavke u proračunu. U prošloj godini sredstva za kulturu od 100 000 KM planirana u proračunu pokazala su se nedostatnima jer smo imali nekoliko velikih kulturnih događanja. Vlada je prepoznala potrebu za većim grantom te su osigurana značajna sredstva koja će sigurno biti dostatna za sve planirane kulturne aktivnosti.
Imajući u vidu činjenicu kako je naš kraj bogat sportskim talentima koji nemaju priliku adekvatno razvijati svoje potencijale te vrlo mladi moraju ići u veće sredine i klubove, smatram da je grant za sport trebao biti daleko veći, ali mi je i jasno kako se moramo uokviriti u realne financijske okvire.
Jedino ste Vi bili suzdržani na Vladi kada se glasovalo o Izmjeni i dopuni Zakona o plaćama, zašto, što Vam tu ne odgovara?
Točno je da sam jedina bila suzdržana kada se glasovalo za Zakon o plaćama. Nisam bila protiv, jer nam Zakon treba, ali nisam bila zadovoljna predloženim koeficijentima i svoje nezadovoljstvo sam obrazložila na sjednici Vlade. Naime, napravila sam projekciju plaća prema predloženim koeficijentima (za vrijednost boda 300) te došla do rezultata koji, po mom mišljenju, nisu dobri za prosvjetne djelatnike i ravnatelje škola. Do stupanja na dužnost ministrice bila sam prosvjetna djelatnica i članica sindikata. Na papiru su se te stvari promijenile, ali u srcu nisu te ću se uvijek boriti kako bih zaštitila interese svojih kolega.
Kakva je Vaša ocjena održavanja nastave na daljinu koja je bila u prošloj školskoj godini i koliko su škole, učenici i učitelji, ali i oprema, bili pripravni na taj način svladati planirano gradivo?
Nastava na daljinu održavala se od ožujka do lipnja školske 2019./2020. godine. Nitko nije očekivao da će cijeli svijet „preko noći” postati zatočenik nekoga nepoznatog virusa. Nismo bili pripravni za takav scenarij, ali zahvaljujući pribranosti i poduzetnosti moga prethodnika Petra Galića i podršku SUMIT-a, u vrlo kratkom roku su organizirani ljudski i tehnički resursi te se krenulo u izradu materijala. Lekcije su snimane danonoćno i za desetak dana prosvjetni djelatnici naše Županije snimili su dovoljno materijala da se moglo početi s nastavom.
Što se tiče opreme koristili smo osobnu, školsku, a Ministarstvo je osiguralo ono što je bilo neophodno u tom trenutku (45 prijenosnih računala Dell i Lenovo, 27 tableta Wacom i 60 tableta Vivax). Informatičari i koordinatori su bili na raspolaganju doslovno 24 sata dnevno. Materijale smo im slali u svako doba pa i poslije ponoći kako bi što prije mogli biti korišteni za rad.
Aktivno sam sudjelovala u nastavi na daljinu te odgovorno tvrdim kako nikakva tehnika ne može zamijeniti interakciju između učitelja i učenika. Veliki teret nastave na daljinu podnijeli su i roditelji bez kojih sve to ne bi bilo moguće provesti.
U prošloj školskoj godini nastava se odvijala u učionicama i mislim da smo rijetki ili čak jedini koji su to uspjeli.
Iskoristit ću ovu prigodu i zahvaliti svojim kolegama prosvjetnim radnicima za svu požrtvovnost i trud koji su uložili kako za vrijeme nastave na daljinu tako i u prošloj školskoj godini kada su svakodnevno mijenjali pozitivne kolege, radili prekovremeno pa i duple smjene, ali se nastava cijelu školsku godinu odvijala u razredu.
Kako ste Vi osobno zadovoljni sa stanjem u školstvu, mislite li da se devetogodišnje osnovno obrazovanje u Federaciji B i H, odnosno u HBŽ, pokazalo dobrim ili boljim od osmogodišnjeg?
Općenito stanje u školstvu u BiH nije dobro, a to su pokazali i rezultati TIMSS i PISA istraživanja prema kojima smo na samom dnu europske ljestvice. Zastarjeli i preopterećeni nastavni planovi i programi, predavačka nastava, frontalni oblik rada, nedostatak suvremenih učila, potplaćeni i nemotivirani prosvjetni djelatnici itd. neki su od razloga za loše stanje u školstvu.
Tradicionalno školstvo nije moglo zadovoljiti potrebe društva pa su kreatori obrazovne politike pristupili reformi obrazovnoga sustava koja je trebala stvoriti potrebne preduvjete za kvalitetnu školu kako bi svaki učenik razvio maksimum svojih potencijala. Osim formalnoga prelaska s osmogodišnjega na devetogodišnje osnovno obrazovanje nije učinjen značajniji pomak u trajnoj reformi školstva koji bi zadovoljio potrebe mladih i vremena u kojemu živimo.
Bez detaljne znanstvene analize ne bih mogla reći je li devetogodišnje osnovno obrazovanje bolje ili lošije od osmogodišnjega.
U prošloj školskog godini, kada ste preuzeli dužnost ministrice, na području HBŽ bilo je 3850 učenika osnovnih škola i 2036 srednjoškolca, kakvo je brojno stanje u tekućoj školskoj godini?
Iseljavanje mladih i nizak natalitet najbolje se osjeti u školskim klupama. Tako smo i ove školske godine u minusu za oko 270 učenika u odnosu na prošlu. Da se ne protumači pogrešno, nije u ovoj godini u prve razrede upisano oko 270 učenika manje, već više učenika završava školu nego što ih se upisuje u prvi razred. Brojevi učenika koji vrtoglavo padaju nisu samo statistički podaci. Oni su alarm, nijemi krik upućen svima nama da počnemo ulagati u obitelj, poduzetništvo, poljoprivredu, industriju, školstvo kako bismo motivirali majke da rađaju i mlade obitelji da ostaju na svojoj djedovini.
Jeste li obišli u prošloj godine sve škole na području Županije i smatrate li da su kadrovski dobro popunjene i dobro učilima opremljene?
Većinu škola sam posjetila, a planiram posjetiti i one koje u prošloj školskoj godini nisam stigla.
U školama je sve manje nestručnoga kadra. Problem stručne zastupljenosti najviše se odnosi na nastavu matematike i fizike. Napominjem da se u nestručan kadar ubrajaju i prvostupnici sa 180 i 240 ECTS bodova. Vjerujem da će sljedeću godinu, dvije i ovaj problem biti riješen.
Opremljenost srednjih škola je dobra. Situacija u osnovnim školama različita je od škole do škole i od općine do općine. Svakako treba kontinuirano i planski ulagati u škole što je naša dužnost i obveza, ali i općina koje su osnivači osnovnih škola.
Jeste li pokušali ili nešto i konkretno uradili na racionalizaciji škola u HBŽ? Koliki su otpori racionalizaciji i inače reformi u školstvu, ako ste pokušali nešto na tom planu raditi?
U moru problema s kojima se u poslijeratnom razdoblju susreće naša Županija na prvo mjesto izišao je onaj koji bi nas mogao koštati opstojnosti – demografski. Svakodnevno smo svjedoci iseljavanja i pada broja učenika zbog čega je godinama aktualna tema koja se odnosi na racionalizaciju školske mreže. Nažalost, ova problematika se gleda površno i u kontekstu zatvaranja malih seoskih škola te ostavljanju prosvjetnih radnika bez posla čime se direktno ugrožava egzistencija jednoga dijela zaposlenih, što je nedopustivo. Ako je manje djece, mladih, ljudi općenito na ovim prostorima, onda se teret viška ne može stavljati samo na leđa prosvjetnih radnika, već taj teret trebaju podijeliti svi društveno-politički i gospodarski akteri društva kako u smislu eventualnoga viška radnika tako i u smislu odgovornosti i poduzimanja odgovarajućih mjera.
Osnivači osnovnih škola su općine te one moraju sudjelovati u izradi nove školske mreže. S obzirom na značenje i važnost izrade i donošenja nove školske mreže, ne samo za područje prosvjete već i za lokalne zajednice, demografske i gospodarske prilike u HBŽ rješavanju ovoga problema ne smije se pristupiti površno.
Reformski proces ide u smjeru da sva djeca idu na cjelodnevnu nastavu, na produženi boravak u školama.
Imajući u vidu značaj optimalne iskoristivosti postojećih školskih kapaciteta, pokrenula sam inicijativu za otvaranje produženih boravaka te načelnicima općina i gradonačelniku Livna uputila poziv za sastanak 21. siječnja, 2022. godine.
Smatram da su produženi boravci značajan korak u reformi školstva koji ne bi naišao na otpor, a pridonio bi racionalizaciji školske mreže, kvaliteti odgojno-obrazovnoga rada i boljoj iskorištenosti postojećih ljudskih kapaciteta. Naglašavam postojećih, jer smo u prijedlogu zakonskih rješenja za produžene boravke naglasili da u produženom boravku rade prosvjetni djelatnici koji su ostali bez norme i pripravnici. Ovim se onemogućuje zlouporaba radnih mjesta u smislu novih, nepotrebnih zapošljavanja.
U Širokom Brijegu je sjedište Zavoda za odgoj i obrazovanje HBŽ i ŽZH, pri utemeljenju Zavoda bilo je riječi kako će mu pristupiti i ostale županije s programom na hrvatskom jeziku, zašto se to nije dogodilo i mislite li da Zavod ovakav kakav je ispunjava svoju zadaću?
Zavod za školstvo osnovan je 2017. godine. Nisam sudjelovala u aktivnostima pri osnivanju Zavoda i ne znam zašto mu nisu pristupile i ostale županije u kojima se nastava izvodi na hrvatskome jeziku, ali znam da sve te županije sudjeluju u kurikulskoj reformi čiji je nositelj Zavod. Županije u kojima se nastava izvodi na hrvatskome jeziku godinama nisu imale Zavod dok Republika Srpska i županije s većinskim bošnjačkim stanovništvom imaju zavode za školstvo. Imam dojam kako na Zavod u Širokom Brijegu ne gledaju blagonaklono ni bošnjačka ni srpska politička scena, a nažalost nerijetko i pripadnici hrvatskoga naroda ne shvaćaju značaj i potrebu jedne takve institucije. I dok zavod u Republici Srpskoj i drugim županijama rade na podizanju kvalitete školstva u svojim sredinama, kod nas pojedini destruktivni elementi čine sve da onemoguće Zavod da radi u punom kapacitetu. Prosvjetnim djelatnicima potrebno je kontinuirano stručno usavršavanje, novi nastavni planovi i programi koji će odgovarati vremenu u kojem živimo, suvremen pristup poučavanju itd. što je osnovna zadaća Zavoda.
Smatram da je uloga Zavoda u podizanju kvalitete školstva velika te da bi svi trebali podržati rad Zavoda kako bi mogao ispuniti zadaću.
Jeste li zadovoljni sa stanjem kulturne i športske djelatnosti na području HBŽ, želite li nešto posebno istaknuti kao dobar primjer?
Činjenica da nemamo županijski Zakon o muzejima, Zakon o zaštiti povijesno-kulturne baštine i Zavod za zaštitu kulturno-povijesnih spomenika dovoljan su razlog za nezadovoljstvo stanjem na području kulture. Dok druge općine i županije svoje kulturno-povijesne potencijale koriste u turističke svrhe, mi svoje prepuštamo propadanju i devastaciji. Istina, kulturno-umjetnička društva i pojedinci čine velike napore u očuvanju od zaborava i propadanja našega materijalnog i nematerijalnog kulturnog blaga, ali to nije dovoljno. Kada kažem našega, onda mislim na cijelu Županiju i sve narode koje tu žive, jer je kultura zajedničko blago svih nas i ona ne bi smjela biti razlog bilo kakvih podjela. Hitno je potrebno donošenje zakona i ozbiljan institucionalan pristup.
Poznato je kako je Hercegbosanska županija bogata športskim talentima, ali klubovi ne mogu zadržati mlade jer nakon završetka srednje škole oni odlaze na fakultet i samim tim i iz matičnih klubova. Tako se naši klubovi pretvaraju u inkubatore koji besplatno rađaju i odgajaju sportaše za veće klubove. Državna i europska odličja naših sportaša i klubova daju mi za pravo vjerovati kako trebamo više ulagati u šport, u trenere i klubove koji postižu vrhunske rezultate.
Rezultati koje postižu HNK Tomislav, RK Rvatska, Taekwondo klub Magone, livanjske košarkašice i odbojkašice, AK Puls i drugi klubovi u Županiji najbolji su primjer kako se radom, trudom i odricanjem mogu postići vrhunski rezultati.
Sada pitanje, problem koji nam je bio povod za ovaj razgovor: Koliko je Vama poznato da se s područja HBŽ otuđuju, da ne kažemo kradu, vrijedni povijesni, arheološki artefakti, o čemu je nedavno javnost mogla čitati u medijima? Kakva je, zapravo, zaštita, vrijednih arheoloških lokaliteta na području HBŽ?
Tužna je činjenica da je naša Županija, bogata arheološkim nalazištima i povijesnim spomenicima, postala poznata upravo po njihovu devastiranju, krađi i prodaji vrijednih predmeta na crnom tržištu.
Ne mogu pričati o zaštiti kada još uvijek nemamo Zakon o zaštiti povijesno-kulturne baštine, ali mogu pričati o kulturološkom genocidu koji se godinama događa na području naše Županije i pred našim očima. Možda će netko pomisliti da koristim teške riječi, ali ja mislim da su odgovarajuće jer otuđiti i uništiti materijalne povijesne dokaze nekom narodu i ostaviti njegove potomke bez mogućnosti da uče o svojoj prošlosti znači izvršiti kulturološki genocid nad tim narodom.
Kradljivcima i “detektorašima” posebno je izloženo brdo Lib u općini Tomislavgrad na kojem su Delmati izgradili dobro utvrđeni grad Delminium, a koje sam nedavno posjetila. Koliki je značaj Liba najbolje govori činjenica kako je u Ljetopisu popa Dukljanina i knjizi Kraljevstvo Hrvata zabilježeno da je na području Liba održan Prvi svehrvatski sabor. Ovo je najpoznatiji primjer devastiranja i krađe nekog arheološkog nalazišta, ali nažalost nije jedini. Nedavno su pronađeni temelji stare crkve na području općine Drvar koji su betonirani, stećci se ugrađuju u zidove, stari bistrički grad nam propada. Primjera je puno, a vremena malo da se sačuva i zaštiti povijesno blago na našem prostoru. Prioritet je donošenje Zakona i osnivanje Zavoda za zaštitu kulturno-povijesne baštine. Zahvaljujući pomoći i suradnji Stipana Dilbera poduzimamo određene aktivnosti koje će uskoro biti realizirane, a odnose se prvenstveno na podizanje svijesti ljudi o važnosti zaštite arheoloških nalazišta i kulturno-povijesne baštine.
Ove godine su Opći izbori u B i H, biste li prihvati ponovno kandidaturu za ministricu istog ministarstva u Vladi HBŽ, jer je, vjerojatno pola mandata nedovoljno za ostvarenje nekih planova i ideja koje ste namjeravali provesti u ministarstvu?
Posao ministra donosi puno izazova, neprestanih aktivnosti i izloženosti javnosti. Nema radnoga vremena ni vikenda. Ako hoćete raditi kako treba, svoj privatni život trebate staviti u drugi plan. S druge strane, otvorena je mogućnost da se direktno utječe na prosvjetu, kulturu, sport, ali i općenito na društveno-politički život te se pruža prilika pokazati ljudima kako se može raditi i drukčije. Vjerujem kako sam ovim što sam do sada uradila opravdala povjerenje ljudi koji su ga na izborima dali članovima Hrvatskih zvona, a učinit ću sve da tako i ostane. Što se tiče nekih budućih mogućnosti, mogu reći da sam spremna za sve uloge za koje sam kompetentna i u kojima bih bila potrebna.
Ministrice Nakić, još je mnogo pitanja iz ovlasti Vašega ministarstva koja zanimaju naše čitatelje, ali vjerujemo kako će biti još prigode za razgovor.
Zahvaljujemo Vam na odgovorima i želimo dobro zdravlje i uspjeh u ostvarenju svega planiranog u ovoj godini!
Hvala Vama na pozivu i medijskom prostoru koji ste izdvojili za probleme koji tište prosvjetu, kao i za priliku da javnost upoznamo s onim što se u Ministarstvu uradilo i planira uraditi u narednoj godini.
www.tomislavnews.com/Razgovarala: Ljuba Đikić/Foto: iz albuma ministrice Nakić i TN