NEBO JE PREBLIZU
“Znaš li koliko te volim?”, upitah te.
A ti si se smijala poput djeteta.
Gledala si u mene, pogledala u nebo.
”Nebo je preblizu!” rekoh.
Usne su se pronašle, drhtala su tijela.
Dok ruke su se plele, nama su rasla krila,
Letjeli smo k nebu, pjevali sudbini
O jednoj ljubavi što spi u tišini.
Ante Antek Brajko
www.tomislavnews.com
