TG Zanimljivosti

PRIČA IZ ŽIVOTA Povodom obilježavanja Svjetskog dana osoba s Down sindromom, donosimo vam priču iz Tomislavgrada majke djevojčice s Down sindromom

3.04KPregleda

Pročitajte ovu predivnu priču punu iskrene ljubavi! 🥰
Moje ime je Antonela Bagarić. Imam 40 godina. Rođena sam i živim u Tomislavgradu. Udana sam i majka sam troje djece (Katarina – 13 god., Ivano – 12 god., Antea – 7 god.). Zvijezda ove priče je Antea, djevojčica koja ima Down sindrom. 👨‍👩‍👧
Naše putovanje počinje 28. 12. 2014. Snijeg, hladnoća, ledene ceste i dobro poznata duvanjska bura koja nosi sve pred sobom, a moja curica je odlučila baš tada doći, tri dana prije termina. Zbog nevremena je zatvorena cesta do obližnjeg rodilišta koje se nalazi u Livnu. Muž me odvezao u Dom zdravlja s nadom da će me hitna nekako prebaciti do Livna. 🏥🚑
Trudovi su sve jači i ja ostajem u Tomislavgradu. Zahvaljujući stručnim duvanjskim babicama (Jasna i Majda) u 03:15 stigao je moj „mali“ smotuljak sreće (5100 g i 58 cm). 🤱
Moja posebna djevojčica stigla je na poseban način – Bože hvala ti. Zbog njene velike porođajne težine nisam previše obraćala pažnju na kose okice, mislila sam – bucmasta beba. 👶
Naša pedijatrica dr. Vesna pregledala je Anteu i odmah posumnjala na Down sindrom. Svoju sumnju je zadržala za sebe, smatrala je da treba pričekati par dana jer roditi u zatvorenom rodilištu, bez prisustva doktora, dovoljan je šok za jednu mamu. Na tome ću joj biti vječno zahvalna. 🙏
Poslije par dana pozvala me k sebi i tada za nas kreće novi život, avantura u nepoznato. Livno pa Split, bezbroj pretraga, neprospavanih noći i iščekivanja, dok nije došao konačan nalaz. Antea ima Down sindrom. U početku sam bila prestrašena – strah od nepoznatog. Najveći oslonac u tim trenucima bio mi je muž Ivan, jedno drugo smo tješili i hrabrili. 👫


Veliku podršku su nam pružali roditelji i sestre. Za kratko vrijeme sam se pribrala, uhvatila u koštac s problemom. Odmah sam stupila u kontakt s roditeljima koji imaju stariju djecu s DS (Danijela, Zora i Ružica), slušala savjete i upute. Kad čovjek zna da nije sam, puno je lakše. 🫂
Kad smo obavili sve potrebne pretrage, Antea s 3 mjeseca kreće kod fizioterapeuta (Antonija – Ata) u Centar Nova Nada. Svakim danom je sve više napredovala, usvajala sve potrebne vještine. Svake godine smo, prema njenim potrebama, polagano uključivali i druge stručnjake: edukacijskog rehabilitatora (Anita, Franka), psihologa (Silvija ,Valentina), radnog terapeuta (Ivana, Božana), logopeda (Renata). Zajedničkim snagama sve se može, slušala sam stručnjake, upijala savjete i prema njihovim uputama vježbala s njom kod kuće. 👥👥
Antea ima 7 godina, lijepo izgovara i komunicira, poznaje većinu slova, poznaje boje i broji do 20. Uključena je u predškolski odgoj u Centru Nova Nada. Skupina ima 6 predškolaca, a vode ju edukacijski rehabilitatori Božana i Ružica. Sretna je i zadovoljna, voli se družiti s drugom djecom i učiti neke nove stvari. Vesela je djevojčica, voli pjevati i plesati, igrati se, istraživati. Tvrdoglava je i ne popušta lako. 🎶🎤👧
U naš život unijela je nekakav mir i radost, puno više cijenim neke male stvari, ne gledam daleko u budućnost – idemo lagano dan po dan, prepreku po prepreku. Nekad je teško i nakupi se svega, ali kava i druženje s dragim ljudima oraspoloži me i idem dalje, još jače. ☕👱‍♀️👩
Život nije uvijek onakav kakvog ga zamislite, ali, ako ga prihvatite i prilagodite se njemu, itekako zna biti zanimljiv. Prva i najvažnija stvar je prihvatiti svoje dijete onakvo kakvo jest, kako ga je Bog stvorio, a ostalo ide pomalo. 👩❤👧

Priču je objavio Klub studenata edukacijske rehabilitacije ERGO

www.tomislavnews.com