Na današnji dan, prije 30 godina, dragi naš sine i brate, položio si svoj mladi život na Oltar domovine.
Prošlo je punih 30 godina od tog kobnog 10. travnja, 1992. godine. Naša bol i tuga za tobom je ista kao da je bilo jučer.
Kažu da ljudi drugi put umiru kada ih zaborave njihovi najdraži. Ti ćeš, voljeni naš Boško, živjeti vječno u našim srcima, u našim molitvama, u našim mislima, u sjećanjima na tvoj dragi lik, tvoj osmijeh.
Tvoja smrt je početak besmrtnosti.
Mnogo toga htjeli smo ti reći ,ali nismo stigli, dragi Bog te prerano pozvao, njemu si bio miliji. Ti si našao vječni mir, a nama ostaje nadati se ponovnom susretu na nekom boljem i ljepšem mjestu.
,,Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.”(Iv. 15,9-17)
Mi ćemo posjećivati tvoje vječno počivalište, moliti se i položiti mirisno cvijeće, cvijete naš, a ti počivaj u miru Božjem.
Bio si naš voljeni umjetnik čija djela brižljivo čuvamo.
Tvoji neutješni roditelji i sestra Ružica s obitelji
www.tomislavnews.com