Milorad Dodik, očekivano, ponovio je kako je Srbima u Mostaru i Hercegovini jako loše. Očekivano, nitko mu nije odgovorio ni da nije tako ni da će biti bolje. Na svim stranama običnom držaču puške i nositelju glave u torbi je isto. Kajmak su pokupile galamdžije a mrvice tko skupi, skupi.
4.4. 2022.– Ponedjeljak
Nije Milorad Dodik došao u Mostar i zagalamio kako treba čuvati grad na Neretvi ili Hercegovačko-neretvansku županiju. Došao je član Predsjedništva BiH i čelnik SNSD-a – službeno, a neslužbeno i predsjednik i premijer i svaki ministar Srpske – uoči napuhanog mostarskog sajma i zagalamio kako je Srbima u Mostaru i HNŽ-u loše i gore nego Hrvatima u RS. Na galamu Dodika, kojeg su pratile ponizne oči lokalnih dužnosnika, nije stigao nikakav odgovor, tek strah da to ne ponovi još koji put. A ponovit će i nitko mu ništa neće reći, ni da nije tako ni da će biti bolje. Samo da čuva Republiku Srpsku. I dok se zagrijava mostarski Sajam, zagrijavaju se i brojke koje malo tko može shvatiti. ”Broj osoba brisanih s evidencije zavoda i službi zapošljavanja je 18.352. Od ukupnog broja brisanih sa evidencija zavoda i službi zapošljavanja zaposleno je 8.424”, podaci su državne Agencije za rad i zapošljavanje. Pitanje je u zemlji u kojoj sigurno zaposleni na jaslama ne rade i u kojoj nema baš prilika za zapošljavanje gdje je nestalo 10.000 ljudi s biroa? I nije to sve. Mrak će pojesti mnoge u BiH. Naime, najavljeno je kako bi mogao puknuti remen koji je zauzdavao cijene struje pa je moguće da domaćinstva budu plaćala skuplju električnu energiju. Samoprozvani stručnjaci, oni koje statistika nikako da obriše, ne govore o mjerama koje bi spasile ovo malo jada dok se još spasiti da. Bitno je trabnunjati o visokoj politici, tražiti članstvo preko reda i pumpati se patriotizmom kao što se mladeži pumpaju botoksima da budu vječito nasmiješeni.
5.4. – Utorak
U sjeni političkih govorancija, otvorenih i skrivenih poruka, otvoren je mostarski Sajam gospodarstva, događaj zbog kojeg se određene rute u gradu pometu i zbog kojeg se svi naguravaju kako bi se poslikali i prošetali ušminkanim štandovima. Tko je bio, kaže: Repriza reprize. A repriza je bilo i u političkom dijelu mostarskih okupljanja. Slale su se poruke onima kojih nema. Ili riječima ili jednostavnim ne dostavljanjem pozivnica. Regija je, kažu mlatitelji praznih slama, puna potencijala da surađuje i razvija se. Nakon govorancije, regija ide po svome: jedni drugima podapinju, pokazuju zube i srednjake. Kad smo kod srednjaka, Milorad Dodik, očekivano, ponovio je kako je Srbima u Mostaru i Hercegovini jako loše. Očekivano, nitko mu nije odgovorio ni da nije tako ni da će biti bolje. Vučić i Orban proglasili su pobjedu. Suzne su oči čestitača koji pobjedu očekuju u listopadu.
6.4. – Srijeda
Šok, nevjerica i propast predizborne nemaštovite kampanje. Naime, američki izaslanik za Balkan, koji se susretima s upetljanima u korupciju bori protiv korupcije u BiH, izjavio je kako ništa od građanske države. Željko Komšić, dežurna tužibaba, zakukao je američkom dužnosniku i rekao da, ako je tako, onda je BiH spremna za EU. Pitanje je samo je li EU spremna za BiH? Potom je uslijedio odgovor Europe kojeg papige u pet-shopovima ponavljaju kako bi privukle kupce: Jedna država, dva entiteta i tri konstitutivna naroda. I naravno, četiri lijepe materine.
7.4. – Četvrtak
Hrabri Komšić poručio je visokom predstavniku u BiH da skupi hrabrosti i ode. No, valja podsjetiti da Komšić nikada nije skupio hrabrosti i došao u neke kutke zemlje u koju se kune. Političke prepirke se, naravno, nastavljaju. Opet se vaga tko želi dobro ovoj zemlji, tko joj želi loše a tko joj želi najbolje. Vaga kaže da su grami i tone u pitanju – grami dobrote i tone mišljenja samo na sebe.
8.4. – Petak
HVO je proslavio 30. obljetnicu u Mostaru. Unatoč galamama sa strane, obljetnica je proslavljena bez pokliča i umaskirane djece kako to biva negdje drugdje uz velike pokliče. Hrvatski predsjednik Zoran Milanović nije postrojio nikoga kako se to zagalamilo i trudio se reći kako u BiH dolazi kao prijatelj otkrivši da je Europi dao uvjet za zeleno svjetlo Ukrajini u europsku obitelj. Uvjet je bio da zeleno svjetlo dobije i BiH. Uvijek smo nekakav kusur. Bivšim ratnicima obratio se i Dragan Čović kojem svi zamjeraju ulogu prvih dana ratovanja, a nitko da mu kaže. Ponosan je, rekao je, da može biti pred svim tim ratnicima. To, zaboravljeno je, nije mogao reći Kupresu kad se ratnik izgalamio na likove s kravatama. Spomenuo je Čović i sram. No, tko sramu u BiH vjeruje? Istodobno, u politiku u BiH uvukla se religija. Moramo dokučiti je li Milorad Dodik bog ili nije.
9.4. – Subota
Velika proslava i male riječi sakrile su reakciju da se među odlikovanima u mostarskoj Kosači našlo i onih koji – kako tvrdi Živko Budimir nekadašnji prvi čovjek HVO-a i vojske u Federaciji – nikada nisu bili zapovjednici. Na svim stranama običnom držaču puške i nositelju glave u torbi je isto. Kajmak su pokupile galamdžije a mrvice tko skupi, skupi. O tome najbolje govore službene novine jednog kantona – branitelju oni iz prvih redova proslava velikodušno daju 200 KM. Nek’ mu se nađe do sljedećeg proračuna.
10.4. – Nedjelja
Najhitniji je problem, gle čuda, korupcija u BiH. Rekao je to posebni američki izaslanik za Balkan nakon što smo se trideset godina naslušali drugih najhitnijih stvari. Kaže Gabriel Escobar da smo najkorumpiranija zemlja u Europi i nije to ništa novo. Na svojoj koži to osjete svi. Korupcija se uzgaja od koljevke, jer nije loše platiti da porod prođe u najboljem redu, a nije nepoznato i da se kraj života veže uz davanja onima koji tvrde da će ga produžiti. Korupcija je na svakom koraku i pojede toliko novca da je država gladnija od građana koji u njoj gladuju. To je, kaže Escobar, najhitniji problem. I mi to odavno znamo. Sve dok ne dođe nešto hitnije.
www.tomislavnews.com/Izvor : Bljesak.info.
