POSKUPILA SVADBENA STOLICA!
Kao grom iz vedra neba pukla je vijest da su poskupjele “svadbene stolice”. To je direktan udarac na instituciju braka, a samim time i na ionako lošu demografsku sliku.
Užarile se telefonske linije, manično se pokušava uspostaviti veza s inozemstvom kako bi im prenijeli vijest o ovom nemilom događaju.
Znamo da se u ovom kraju tokom par ljetnih mjeseci učetvorostruči broj stanovnika baš iz toga razloga jer tada pristižu svi sa svih strana kako bi ovdje izrekli svoje sudbonosno “DA” i tako duvanjska kotlina na svojevrstan način postaje mrjestilište gdje svi “polažu svoja jajašca”.
Domaća cura, buduća kuma, zove svoju prijateljicu i kumu u Njemačkoj čija je svadba u srpnju:
“Halo kumi, kako si, šta ima?”
“Ej kumić moj, dobro sam, evo arbajtujem, čistim ured nekog prdonje. Otkud tebe, nemaš običaj zvati u ovo doba, sigurno mi imaš nešto važno reći?”
“Zapravo imam ali ne znam kako bi ti rekla.
U stvari, imam jednu dobru i jednu lošu vijest ….koju ćeš prvo?”
“Ajde prvo dobru”.
“Umrla ti strina!” reče ova.
“A pokoj joj duši nek se Bog i nje sitio…aj sad lošu?”
Ova malo zamuckuje pa ispali:
“Poskupile stolice u svadbenim salonima”.
Nastade muk, a onda se na slušalici začu tupi zvuk jer je ovoj na tu vijest upravo ispao staklosjaj iz ruku.
“Kumi, kumi, jesi li dobro?” zabrinuto upita ova.
Prvo se začu uzdah a onda vapaj:
“Pa to nije moguće! Ovo nisu istine! Moj je život uništen! Nije valjda zbog Rusije!? E jebem ti Putina i kad ga Bog dade, on da mi određuje život! Oooo Bože….pa kažu udaj se! Mi smo to sve po Njemačkom sistemu sračunali u fenig…i prihodovnu i rashodovani stranu, a šta sad?”
“Ajde kuma, smiri se, možda i nije sve tako crno kako se čini. Kad ono vi pribilježište svoju svadbu?”
“Mi smo ti salu rezervirali 2019.”-. reče kuma iz Njemačke glasom u kojem je titrao tračak nade.
“Super! Priča se da bi ovi što su davno rezervirala možda mogli i dobiti po staroj cijeni. Budem se raspitala pa ti javim”.
“Ajde molim te i što prije mi javi”.
Na drugoj strani budući mladi bračni par se sastao na izvanrednoj sjednici povodom ove vijesti koja ih je zatekla.
Ona: “Znači, ona računica da od prikupljenih darova platimo sve troškove svadbe i da nam ostane za Golfa sedmičicu…sada ne drži vodu. Strašno! Ne znam, imaš li ti neku ideju ili prijedlog, šta nam je činiti?”
On : “Možda bi mogli otkazati onaj foto sešen? Zašto bi skakali po Kologaju, Ponoru i Jezeru?
Dobar sam sa fotografom pa mi i on veli da svaka druga mlada u Kologaju po onom grmlju i travi pokupi nekog krpelja, a svaki treći mladoženja u onim lakiranim cipalicama posrne, ugane zglob i osakaćeni ulaze u prve dane bračnog života. Ionako se sve to snima kad je već prošla svadba …a tu bi mogli i nešto ušparati?”
Ona: “Pa stvarno si naivčina! Ne piše na slikama kad su slikane, šta ko zna. Ne dolazi u obrzir! Uostalom, kad je mogla šugava Ivana e mogu i ja! Imaš li neki drugi prijedlog?”
On: ” A da otkažemo one keteringe oko kuća? Tu bi se moglo ušparati cirka 3.000 do 3.500 tisuće maraka?”
Ona: ” Stvarno si glup! Pa šta misliš kome su onda moji uradili novu fasadu…da to nitko ne čuje i ne vidi! To ne može!”
On: “Pa dobro, šta onda ti predlažeš?”
Ona: “Ne znam. Mislim da je red da sve to plati onaj koga je i red…a to su uzvanici. Na pozivnici lipo uz kontakt broj naznačiti da je i darivanje poskupilo i da iznosi između 130 i 150 KM.”
On: ” Ma daaaj…to je malo nezgodno. Neće sad ljudi ići rasitnjavati pare zbog toga?”
Ona: “Pa ako mogu ići rasitnjavati kad voćkar naiđe kroz selo mogu i za svadbu…je li tako?”
On: “Tako je ljubavi”.
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
