Prije četiri godine na ovom portalu smo pisali kako bi bilo lijepo i korisno da se napravi nekoliko kućica u kojima bi bile police s knjigama i postave na nekoliko mjesta u Tomislavgradu, recimo u Parku na autobusnom kolodvoru, pa preko puta hotela Tomislav, negdje oko zgrade KIC-a i ispred Gimnazije, dakle četiri kućice, može manje ili više, ili za početak tek dvije.
Mnogim čitateljima je to bilo simpatično, sviđalo im se, ali su komentari bili, uglavnom, kako bi te kućice bile brzo uništene, knjige razbacane ili ukradene…Budući je bila izborna godina kada smo objelodanili tu ideju razgovarali smo i s nekoliko političara ili, recimo tako, odgovornih ljudi tada u vlasti i , nažalost, nisu pokazali zanimanje. Uglavnom je bio komentar kako to ne bi opstalo, kako bi bilo uništeno…Nismo se složili s tim, misleći kako je više osoba koje vole knjigu, koje je ne bi uništavale, a kako bi ostvarenje ove ideje, projekta, unijelo korisnu kulturnu novinu u naš grad.
Nakon četiri godine ponovno pozivamo one koji mogu realizirati tu ideju, projekt, jer ne znamo koliko je naš Portal to u mogućnosti, osim pisanja ideje i projekta, prije svega u osiguranju mjesta gdje bi se postavile kućice, ulične knjižnice i njihovo održavanje.
Na ponovno oživljavanje ove ideje potakla nas je poruka čitateljice rođene u duvanjskom selu Mrkodolu Ane Župe, a koja živi s obitelji u tuđini, u kojoj nam piše, uz priloženu fotografiju: Stara govornica koja sad služi za uličnu knjižnicu/biblioteku. Ovdje u Frankfurtu ima dosta staklenih ormarića ili preuređenih starih telefonskih govornica u koje ljudi donose i poklanjaju svoje knjiga koje ne žele baciti. Nema članarine. Uzmeš knjigu koju želiš i vratiš kad pročitaš. Ljudi to rado koriste. Moje curice redovito nešto posuđuju, pročitaju i uredno vrate”, piše nam, među inim, gospođa Župe.
U Tomislavgradu nema starih telefonskih govornica, ali bi se, sigurni smo, moglo naći i sponzora i majstora stolara/staklara koji bi s malim sredstvima i uz primjerenu naknadu napravili te kućice.
A njihovo bi funkcioniranje, kada se postave, bilo jednostavno: svi oni koji imaju viška knjiga donijeli bi i stavili na police, a duvanjski kraj ima oko stotinu živih književnika koji su objavili knjige i sigurni smo da bi rado darovali knjigu, dvije za ulične knjižnice, a moguće i ostavili nekoliko primjeraka svojih knjiga koje bi posjetitelji ove knjižnice, ako žele, mogli uzeti u trajno vlasništvo.
Kućice, ulične knjižnice bile bi otvorene 24 sata dnevno da ljubitelji čitanja mogu razgledati i uzeti knjigu za čitanje koja im se sviđa, a kada je pročitaju vrate u knjižnicu. Ne vjerujemo da bi netko ukrao knjige, pa ako i bi ne bi mu se uzelo za grijeh, važno je knjigu čitati! Bilo bi lijepo, ako ima prostora, uz knjižnicu postaviti i klupu da se može sjesti i možda tu pročitati ili prelistati neku knjigu.
Vjerujemo kako bi ovaj projekt podržala i ministarstva kulture i postojeće knjižnice u Tomislavgradu kojima ove male knjižnice ne mogu biti konkurencija, podržale bi i institucije, a možda i pojedinci izvan Tomislavgrad, izvan HBŽ.
Najlakše je odmah na početku odbiti i ideju i projekt, a da se i ne pokuša realizirati, uz poznatu nam rečenicu: “Ma, ne može to kod nas ostati/opstati!”, što se često pokaže pogrešnim!
Treba biti ustrajan u ostvarenju onoga što vrijedi! Mnogi će se sjetiti kako se godinama govorilo da u Tomislavgradu ne može ostati na javnom površini cvijeće, kako ne mogu ostati ruže u baščama, okućnicama…što se pokazalo pogrešnim. Bilo je u početku i trganja, gaženja cvijeća na javnim površinama, trganja cvijeća po baščama, ali pogledajte sada…upornost se isplatila!
Ne znamo što je s projektom onih kućica na autobusnim stajalištima u duvanjskim selima? Ako se pokazalo kako nisu potrebne, korisne, možda bi baš takve ili slične kućice bile pogodne za ugraditi police u njih i prilagoditi ih uličnim knjižnicama?!
Što čitatelji misle o ovoj ideji, a što kulturne institucije u općini, željeli bismo čuti?
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić