IŠČAŠEN
Ako mogu birati društvo
u pravilu odaberem biti sam.
Kako gordo.
Kad pomislim na zemlju
obuzme me strah jer,
previše je u noj onih koje znam.
Kako tužno.
Kad pogledam u nebo
raskrilim ruke
ali ruke krila nisu.
Kako bespomoćno.
Kad pomislim na čopor
u janje se pretvorim.
Kako krotko.
Kad se okrenem iza sebe
proguta me vrijeme.
Pa kako i gdje da
pripadam.
Autor: Ante Miškić Vabec
www.tomislavnews.com
