Od danas objavljujemo, u nastavcima, ljubavna pisma pisana na nastavi, na školskoj klupi, ono kradom, kad profesor bifla, a mi zaljubljeni, pa…
Dragi, volim te mnogo više nego kvadratnu jednadžbu s tri nepoznate! Ti si Pitagorin poučak mog života, moja hipotenuza i moja kateta, ne dvije, nego sto kateta, ti si geometrija cijelog mog svijeta.
Ja stalno rotiram oko tebe u sve tri projekcije i ti si uvijek u središtu moje vrtnje!
Pokušavam te rastaviti na proste faktore, ali mi nikako ne uspijeva tvoje srce izvući ispred zagrade.
Kad god te pokušam oduzeti, zaustaviš me sabiranjem!
Ne želim te ni s kime dijeliti, želim se s tobom množiti!
Volim te, ali si mi još zagonetka, k’o logaritamske tablice, i sinus i kosinus, i tangens i kontangens, evo Majstor o tomu nešto priča i šara po tabli, blijedo gledam u njega, a mislim samo na tebe! Tablice su mi u školskoj torbi, a ti u glavi, i osim tebe ništa drugo tu nema!
Voli te nepoznata tvoja, dobro znaš koja, kojoj si srce digo na kvadrat, pa na entu, i gledaš me iz kose projekcije, ali dobro pazi: ne smiješ me (se) riješiti, neće te svi sveci odriješiti!
Molim…pazim dobro… profesore…Majstore!
www.tomislavnews.com / XYZeka
