Prije nekoliko dana kad sam bio na poslu došla mi je mješovita grupa tinejdžera.
Jedna curica je tražila “četvorku” druga “šesticu”, a dečkić “dugu četvorku”. Naravno riječ je o Marlboru.
Dok su oni kupovali jedan gospodin je čekao strpljivo svoj red. Kad je stigao do mene reče:
“Generacijo ti kao da prodaješ Golfove a ne cigare”.
Neću komentirati svoj izgled, ali ovo “generacijo” me malo zbunilo. Čovjek je izgledao pohabano.
S kosom je bio poprilično deficitaran, da ne kažem ćelav jer je po mojoj procjeni imao kose za možda još neka 3-4 pranja.
Pogled mu je bio zamućen, karakterističan za ljude koji su u stalnoj potrazi za srećom, ali je ne pronalaze.
Tek kad se nasmijao prepoznao sam ga. Osmijeh je ostao isti…možda zbog toga jer ga nije puno koristio.
Srdačno smo se upitali a on je odmah nastavio:
“Vidiš ti ove omladine!? Samo puše, loču i filozofiraju o svojim nekim pravima, a roditelji blesaviji nego ikad. Šta smo mi radili, ništa!! Najveća šćeta koju smo napravili bila je kad se uvališ susjedu u trišnje…a ovi bi se uvalili i Papi u trezor!!”
“Pa dobro, nisu svi isti, ali moraš priznati da bolje uživaju, da su pametniji i da nisu onako naivni kao što smo mi bili?” velim mu ja.
“Ma po čemu molim te?” začuđeno će on.
“Evo naša je generacija vjerovala skoro do 15. ako popiju kavu da će im naresti rep, a ako ne budu slušali da će im pratar iščupati jezik”.
u polušali mu rekoh.
“E bome bi ovi imali velike repine, a pratra se ne bi ni bojali jer ga i ne viđaju. Kad pratar tumači oni su u dubokom snu!”
Onda je nastavio pričati sa sjetom o prošlim vremenima, o ranoj mladosti pa se prisjetio i Parka i onih zidića na kom su sjedile cure i čekale nespretne udvarače….pa se sjetio ćevabdžinice kod Abedina, Kina i legendarnog Muhe koji je teškom mukom uspijevao uspostaviti red u dvorani često prijeteći da će prekinuti film ukoliko se ne smire.
Sjetio se i stare slastičarne i krempite i šampite i onih sokovnika u kojima se stalno miješala limunada i narančada…sjetio se i “Indexa” i drvenih klupa i stolova na kojima više nije bilo mjesta za urezati inicijale. Sjetio se i bilijara u Domu i Flamingu . Sjetio se legendarnih brica Keme i Salke koji bi vam pri ustajanju sa stolice rekli: “Uzdravlje ti šišanje!”
Pustio sam ga da priča, da tumara po prošlosti i znao sam da je prvi znak starenje prisjećanje i prepričavanje prošlih vremena…još ako vas pri tome pođe zanimati i nacionalna povijest-gotovi ste!! Zato se ne vraćam u prošlost, puštam generaciju da stari bez mene 😊 i pokušavam čvrsto zgrabiti sadašnjost jer znam da je klizava.
www.tomislavnews.com