Sinoć je u Njemačkoj, u Bad Homburgu, održana Večernjakova domovnica na kojoj su dodijeljena priznanje u iseljeništvu koje čitatelji inozemnog izdanja Večernjeg lista već desetak godina dodjeljuju najboljim i najpopularnijim Hrvatima koji žive i rade inozemstvu.
Među dobitnicima Večernjakove domovnice našla se i Hercegovka Iva Landeka. Ona je dobila nagradu čitatelja i žirija u kategoriji najbolje hrvatske sportašice u dijaspori.
Iva Landeka, nogometašica, SV Jena, a kapetanica je Hrvatske ženske nogometne reprezentacije i ponajbolja igračica ženskog nogometnog kluba SV Jena. Uspješna je i kao studentica poslovne ekonomije u Jeni.
Ivi čestitamo i ,prigodno, objavljujemo jedan raniji Intervju s Ivom, objavljen u feniksu-magazin.com
INTERVJU: Iva Landeka, kapetanica hrvatske nogometne reprezentacije
Svaka žena voli biti tema muškarcima
– Djevojci je puno lakše igrati nogomet i osjećati se atraktivno u Njemačkoj nego u Hrvatskoj. Kod nas nogometašice smatraju neatraktivnima, pa čak i onda ako su lijepe. Sama činjenica da igra nogomet ide uz to mišljenje – kaže Iva Landeka, kapetanica hrvatske nogometne reprezentacije, članica njemačkog ženskog nogometnog kluba SV Jena i studentica poslovne ekonomije u Jeni.
Lijepa nogometašica misli kako je ženstvenost dio svake žene i da svaka žena voli izgledati lijepo, privlačno i biti tema muškaraca.
– Niti ja nisam iznimka Volim se srediti, lijepo izgledati i osjećati atraktivno. Mislim da se ženstvenost ne gubi ako žena igra nogomet. Ljudi su samo stvorili takvu krivu sliku – kaže Iva.
Ljubav prema nogometu Iva gaji još od malih nogu. Moglo bi se reći da nije imala izbora, jer je uz nogomet odrastala.
– Nogomet je bio najčešći predmet rasprave, način na koji se provodilo slobodno vrijeme i kod odraslih i kod djece. Otkako znam za sebe lopta mi je bila nešto najvrijednije, najljepši dar koji mi je netko mogao darovati. Nisam se morala odlučivati, nogomet je odlučio umjesto mene – priča Iva. Sva djeca u selu su igrala nogomet. Pa tako i njena dva brata i četiri sestre. Dok su sestre s vremenom odustale, dečki su im postali važnija tema od nogometa. – Možda bi bilo previše da smo sve ostale u nogometu, čak i roditeljima – smije se Iva.
Kažu da se ova mlada Posušanka drži mota: „trčati, boriti se i igrati agresivno“, ali, ona kaže, ipak nije tako. – Ne bih baš rekla da mi je to moto. To je način igranja koji me je dočekao u Njemačkoj, pa sam se tome morala prilagoditi. To je nešto što svaki igrač mora pokazati na terenu. Kada se tome pridoda i nogometno znanje, onda je to dobitna kombinacija koja igrača, bilo muškog ili ženskog, čini kompletnim – kaže Iva. Ta njemačka agresivnost i borba na terenu joj je u početku bila neobična, ali, kada usporedi igranje prije nekoliko godina i danas, kaže, može reći kako je dosta agresivna igračica.
– No, mogu biti još agresivnija – smije se.
Velika čast joj je biti kapetanicom hrvatske ženske reprezentacije. Neostvareni san je jednom zaigrati na Svjetskom prvenstvu u hrvatskom dresu. – Predstavljati svoju državu na takvom jednom natjecanju je nešto što bi me u potpunosti ispunilo i na što bih bila jako ponosna – otkriva igračica Jene.
Razlika između hrvatskog i njemačkog ženskog sporta je ogromna. U Njemačkoj se, kaže Iva, igra kvalitetniji i brzi nogomet, igračice su taktički i fizički puno spremnije. – Nogomet je u Njemačkoj na visokoj razini, što je logično jer je puno drugačiji sistem i više se ulaže u ženski nogomet – govori Iva.
Naravno, i u Hrvatskoj postoje ljudi koji bi htjeli nešto postići u ženskom nogometu, ali, kaže, još je uvijek premalo takvih. – U Hrvatskoj je situacija sama po sebi teška, pa je teško investirati u ženski nogomet. Još uvijek smo jako daleko od onoga što ženski nogomet zaslužuje, ali se nadam da ćemo dobrim rezultatima to nekako promijeniti – nada se Iva.
A dok se nešto ne promijeni Iva igra u njemačkoj Bundesligi, jednoj od najjačih liga u svijetu koja je svake godine sve kvalitetnija. Veliko je postignuće biti dio toga. – Doći iz jednog malog sela u Hercegovini do Bundeslige, za mene nije mala stvar – kaže Iva.
Na pitanje, kako se osjeća kada s tribina čuje rečenicu „Čovječe, igra bolje od muških“, samo se nasmijala.
– Već odavno nisam čula tu rečenicu s tribina. Moram reci da mi to malo fali, ha ha.. Sjećam se još dok sam bila u Hercegovini i u Hrvatskoj, da su ljudi ponekad znali doviknuti sa strane. Naravno, svakome odgovara pohvala i čak je ponekad bilo olakšanje, jer sam tada znala da ljudi ipak cijene ono čime se bavim i da im je drago da su vidjeli da cura ipak zna igrati nogomet – kaže.
A osim povika ohrabrenja sa tribina, nedostaje joj more, kuća, obitelj, prijatelji, posebno u ljetnim danima. – Nedostaje mi sve to jer čovjeka razveseli i zapravo daje smisao svemu ovome – .
Priča nama da njene prijateljice nogomet baš ni ne zanima. Ali, tema im ne nedostaje. – Naravno raspituju se o mojim rezultatima, igrama, ali to je više, onako usput – smije se.
Gdje se vidi za desetak godina? Iva odgovara: Bilo bi lijepo završiti fakultet, imati obitelj i biti zdrava. Nadam se da će sve to doći. Ali se ne opterećujem time. Svaki dan donosi promjene, pa ćemo vidjeti što me čeka.
– Na Svjetskom prvenstvu smo dobili grupu u kojoj je i Njemačka. Tako će i ta utakmica biti posebna. Iako su Njemice daleko ispred nas, bilo bi lijepo da nas naši Hrvati iz Njemačke dođu podržati na utakmicu koju ćemo igrati 30.listopada ove godine, Ivinee su riječi kojima poziva hrvatske navijače da u što većem broju dođu bodriti svoje nogometašice.
Razgovarala: Marijana Dokoza
PRIREDIO: www.tomislavnews.com
