Humor

DVIJE ISTINITE ANEGDOTE iz duvanjskog kraja: “Kršan momak iz Doratova sela” i “Laj ti ćuko, daleko je Duvno!”!

2.1KPregleda

KRŠAN MOMAK IZ DORATOVA SELA ILI KAD JE KONJ POZNATIJI OD JAHAČA!

.Narodna predaja kaže da je nekada Vardića (s Duvnjskog polja) dorat bio nadaleko poznat i najbrži konj, koji je nosio sve konjske utrke, i svatovske, i one na Kupresu, u Travniku…Jahači su se mijenjali, dolazili iz drugih sela, a dorat je uvijek bio Vardića.
Dojaši, jedne prigode, na Vardića Doratu kršan momak (Čolina) u Travnik, na konjske utrke, okupio se svijet, pozna Dorata, ali jahač nepoznat?
-Momčino, znamo dobro Dorata, znamo odakle je, znamo iz kojega je sela, ali ti si nam novi, odakle si tako kršan?
-Ja sam iz Doratova sela! Iz knjige : “Pisme i pisma”

KAKO JE NASTALA antologijska izreka: “Laj ti, ćuko, daleko je Duvno!”

Istinita zgoda iza koje je ostala antologijska izreka dogodila se polovicom prošlog stoljeća na Duvanjskom polju. Mnogi znaju i često upotrebljavaju izreku, a ne znaju kakva se priča iza toga krije.

Dakle, bila je svetkovina Svete Kate, pazarni/sajamski dan-dernek u Duvnu (sada Tomislavgradu), bilo je hladno, a snijeg je pokrio Duvanjsko polje. Na taj dan, po običaju, dolazili su, i još uvijek dolaze (ali sve manje) žitelji svih duvanjskih sela, ali i okolnih mjesta na dernek, uglavnom na stočnu pijacu, ali i na zelenu pijacu/tržnicu. Jesenski je to  veliki pazarni dan i posljednji u godini kada treba  opskrbiti kuću za dugu zimu duvanjsku.

Krenuo tako, kaže legenda, i jedan Rakićak (čovjek iz Duvnu susjednog Rakitna) jašući na konju u Duvno na dernek. Umotao se, zakukuljio, a kada je krenuo preko Duvanjskog polja, odjednom se začuje lavež psa koji se opasno približavao i konju i jahaču. Što je jahač brže tjerao konja, to je pas ovčar žešće lajao i trčao za njima. Dosjeti se jahač, podiže malo noge, odmahnu rukom  prema psu i reče glasno: “Laj ti, ćuko, daleko je Duvno!”, gledajući prema gradu do kojega je bio još dalek put preko polja, a misleći kako će se pas umoriti, uvidjeti da uzalud trči i laje, te kako  će  se brzo vratiti kući . Tako je i bilo, a Rakićak to ispriča prijateljima na derneku i ostade u narodu živjeti izreka “Laj ti, ćuko, daleko je Duvno!”.

Izreka se proširila, čulo se za nju nadaleko, a često se upotrebljava u krivom značenju, najčešće u onom “Psi laju, karavana prolazi!”

Ustvari, pravo bi joj značenje bilo u smislu: samo ti pričaj, jezik je na mokru, umorit ćeš se, a nikakve koristi od tvoje priče, ja te i ne slušam, ne bojim se tvojih riječi. Ili kad netko odmahne rukom na beskorisnu, bezveznu priču i danas se često čuje: “Pričaj ti to nekom drugom…!”.

Foto: Farma Matić/arhiv TN/

www.tomislavnews.com/Iz knjige komedija “Burek bez mesa”