Obrambene snage Kupresa i Tomislavgrada drže pod kontrolom Kuprešku visoravan, vode se žestoke borbe, priopćuju iz Informativnog stožera, ali…
O uzrocima, neposrednom povodu, početku i tijeku rata na kupreškom, tomislavgradskom, livanjskom, ramskom…bojištu, vojni stručnjaci i povjesničari će u bližoj, a vjerojatnije u daljoj, budućnosti, izreći znanstveni i povijesni sud i mjerodavne ocjene.
Tomislavnews.com će u nekoliko nastavaka objavljivati dijelove Ratnog dnevnika i zapisa, intervjua i tekstova duvanjske pjesnikinje i novinarke Ljube Đikić, a kao podsjećanje na te dane, ali i kao najavu skore knjige Ratnog dnevnika, u kojemu ništa nije naknadno dopisivano.
Danas dionosimo 6.nastavak:
PONEDJELJAK, 6. TRAVNJA, 1992. Stižu studenti iz Hrvatske i radnici iz inozemstva
Danas je Uskrsni ponedjeljak, kada, osim svetih misa, po običaju je i pazarni dan u Tomislavgradu. Ali, grad je pust, nema žive duše na ulici, a kamo li na tržnici, koja je u središtu grada. Sinoć su iz inozemstva počeli stizati radnici s rada u zemljama Zapadne Europe, a porijeklom iz kupreškog i duvanjskog kraja. Spremni su stati u obranu rodnog kraja. Stigli su i studenti koji studiraju u Republici Hrvatskoj, uglavnom iz Zagreba, Osijeka i Splita. I duvanjski i kupreški.
U ranim jutarnjim satima dobivamo obavijest iz Informativnog stožera u Tomislavgradu da iz smjera Glamoča prema Šipovu kreće velika kolona tenkova jugovojske, koju štite zrakoplovi. Uz zrakoplove koji neprekidno kruže iznad nas, iznad cijele Zapadne Hercegovine, primjećuje se i veliki broj helikoptera. Uz stalnu opću, sada je na stalnoj snazi i zračna opasnost! Postoji velika mogućnost desanta na Tomislavgrad, javljaju iz Stožera. Dodaju da obrambene snage Kupresa i Tomislavgrada drže pod kontrolom Kuprešku visoravan. Priopćenja su sve kraća, sve više strahujem, ali strah ostaje samo u meni, jer svi u skloništu, ali i susjedstvu, slušaju što ja govorim, neprestano zapitkuju…
U Tomislavgrad stižu Srbi
I danas se žestoke borbe vode na Kupreškoj visoravni, oko sela Rastičevo, Zlosela, Blagaj…Srpskoj vojsci stalno pristiže pomoć, veliko pojačanje. U Tomislavgrad su iz Kupresa dovedena 84 osobe, starci, žene i djeca srpske nacionalnosti. Svi su liječnički pregledani i zbrinuti. Prema njima se postupa po svim pravilima Ženevske konvencije, priopćuju iz Informativnog stožera.
Zajedno s Hrvatima bore i Muslimani
Iz Štaba SDA, ogranka u Tomislavgradu, mole nas da izvijestimo javnost da se na strani obrambenih snaga Kupresa i Tomislavgrada, zajedno s Hrvatima bore i Muslimani, koji su s Hrvatima potpisali Sporazum o zajedničkoj obrani.
U ime Hrvatske zajednice Herceg Bosne upućen je poziv svim Hrvatima i Muslimanima iz Bosne i Hercegovine, koji se nalaze u službi zločinačke „JNA“ da je napuste i uključe se u obranu Herceg Bosne od srpske agresije. Hrvatske zajednica Herceg Bosne utemeljit će svoju obranu i zvat će se Hrvatsko vijeće obrane (HVO).
U Tomislavgradu je mnogo vojske, ali i civila. Srećem nekoliko poznanika, rođaka, prijatelja, a sve roditelja čiji su sinovi na Kupresu. Hodaju gradom, traže bilo kakvu informaciju o svojoj djeci, svojim sinovima, koji su, mnogi iznenada i bez pozdrava, otišli na kupreško ratište. Pronio se glas da ima poginulih, plaše se najgoreg! Tješim ih, ali nema za njih utjehe, nikomu ne vjeruju, hoće na ratište…
Bože, čuvaj naše mladiće, čuvaj naše studente, koji su olovke zamijenili puškama, a tople sveučilišne dvorane hladnim i po život opasnim Kupreškim poljem, na kojemu rat bjesni, strašno! Hoće li izbjeći najgore, hoće li…pitanja, samo pitanja postavljam sebi i u sebi. Nema odgovora.
Noć, mračna, hladna noć spušta se nad Tomislavgrad, na Kupresu oružje govori, viče, vrišti. Nebo nad Kupreškom visoravni gori, a Duvanjskim polje odjekuje, vraća jeku.
Još jedna noć u skloništu, bez spavanje, bez grijanja, bez svjetla, sve mora biti zamračeno. Borim se sa djecom i starcima, ne znam tko je neposlušniji, ne mogu mirovati u skloništu, starci hoće u kuću, pa „što im Bog da“, a djeca skaču, hoće na ulicu, po mraku, kad već „ne mogu po danu“.
Bože, daj mi snage sve ovu izdržati, da živci ne popuste, da ne „prolupam“, tako se počelo govoriti za one koji sve ovo ne mogu podnijeti, pa…
Kada se drugi umire, mogu razmišljati, ali o čemu? Koliko majki, koliko očeva, kolika baki, sestara …noćas ne spava. Koliko njih kleči pred slikom Gospe Sinjske i Međugorske, moleći za život svojih sinova, braće, unuka…? Mnogo! Gospe čuj njihova molitve i usliši ih!
Ponoć je. Tresem se i od hladnoće, ali i straha. Djeca me tješe, kojeg li paradoksa! Novinari iz hrvatskih medija dolaze u sklonište, ne ratnim pričama skraćujemo vrijeme do jutra. Ali, duge su ove besnene noći, pune straha, napetosti, iščekivanje, neveselih vijesti…
U sljedećem nastavku: Utorak, 7. travnja, 1992. Kupres gori!!!
www.tomislavnews.com/ Foto: Željko Maganjić/ TRN
