U njemačkom gradu Mainzu, nedaleko od Frankfurta, otvoren je svojevrsni zavod za zapošljavanje mladih iz Imotske krajine. Stvarno, nije šala!
I dok su Imoćani u povijesnom naletu u ondašnju Zapadnu Njemačku početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća lunjali autobusnim i željezničkim kolodvorima njemačkih gradova, od Ulma do Hamburga, tražeći gdje će prespavati par noći, pa danima tražili posao, sada ih se uredno dočeka, smjesti, počasti i za nekoliko dana u proceduri su za dobivanje posla.
Milan Katanušić, o kojemu je pisala Slobodna Dalmacija, još 29. travnja prošle godine, nakon samostalnog probnog rada u Njemačkoj, iz Imotskog je poveo u Mainz suprugu Ivanu i troje male djece. Snalažljiv, ubrzo je pronašao posao, djeca mu idu u školu, a žena radi.
Jad i tuga
No, Milan tu nije stao. Vidjevši i čuvši kakvo je stanje u njegovu rodnom kraju, gdje je više od pet tisuća mladih ljudi na Zavodu za zapošljavanje, a ohrabren velikim brojem Hrvata u Mainzu, odlučio je s tamošnjim poznanicima, starosjediocima iz Imotske krajine, osnovati Zajednicu Imoćana čiji je osnovni cilj primiti sve zainteresirane Imoćane, osigurati im privremeni smještaj, naći posao i onda zajednički s njima raditi na dočeku novog “mladog vala” iz Imotske krajine.
– Ponosan sam na ovo što smo do sada postigli, a izabrali su me i za predsjednika zajednice. U samo pola godine zaposlili smo 118 mladih ljudi iz Imotske krajine, te zbrinuli 311 članova njihovih obitelji. Vjerujte, nisam ni znao da u Mainzu i okolici živi više od 2800 mojih Imoćana, njihovih potomaka. Najviše Imoćana na jednom mjestu u Njemačkoj. Mainz je, nažalost, danas postao mali Imotski. No, ovdje se radi, zarađuje, konačno ovdje imate i osmijehe na licima, a u mom gradu ljudi se jedino okupe na nekom sprovodu. Kakav je bio moj Imotski, recimo srijedom, kada je na središnjoj ulici nekada znalo biti nekoliko tisuća ljudi. Danas jedan ili dvojica. Jad i tuga – kazuje Milan.
Prijo, spašavaj ako znaš
– Osnovali smo Zajednicu da pomognemo mladim ljudima. Moj dopredsjednik Mario Perić, tajnik Bruno Parlov i ostali članovi Zajednice odlučni smo u tome. Pomoći ćemo, naći im posao, jer znamo kako Imoćani rade, priskočiti im dok se snađu za smještaj. Vidite, samo u posljednjih mjesec dana dobili smo zahtjeve i molbe za zapošljavanje 1200 ljudi iz moje krajine – kaže nam Katanušić.
– Planiramo do kraja godine zaposliti još 300 naših ljudi iz Imotske krajine, naći im smještaj. Molim vas napišite da posebno zahvaljujem našim ljudima poput braće Sagadin, Joli Laušiću, Rudiju Jukiću, Predragu Rokovu, zatim Christianu Zeibigu, te našem fra Anti Biliću, koji su nam pomogli u cijelom poslu. A i naš Fenix magazin, list iseljeničke Zajednice, pomogao nam je promoviranjem cijelog posla – veli Milan.
Kontaktirali smo i još neke Imoćane koji su preko Imotskog biroa rada u Mainzu dobili posao. Vice Skako je otac trogodišnje djevojčice, a sa suprugom čeka drugo dijete. Katanušića poznaje odranije.
– Nazvao sam ga i rekao mu kako u Imotskom radim i po nekoliko poslova. Profesionalni sam vozač, ali taj je posao jako loše plaćen. Nakon tog razgovora je prošlo nekoliko dana, nazvao me i rekao da ima posao za mene u Mainzu. Došao sam i sada vozim mikser za beton. Tu sam tek tri tjedna i sad preko Zajednice pokušavamo dobiti stan, kako bih doveo suprugu i dijete. Ništa mu nisam morao platiti. Milan mi nije dao niti piće platiti. I sad mi suze krenu kad se sjetim na kakvu sam dobrotu svojih zemljaka naišao u Mainzu – ganut je Vice.
– Iznenadio sam se gostoprimstvom naših ljudi kad sam došao u Mainz. Imotska zajednica mi je pronašla smještaj, posao u kuhinji te pomogla dok se nisam snašao. Kratko sam u Mainzu, ali uistinu sam zahvalan ljudima u Zajednici – ističe Ivan Bilopavlović iz Vinjana kod Imotskog.
Dali su mi volan u ruke
Marko Vujčić (34) po struci je diplomirani inženjer građevine. – U Imotskom sam radio svašta. Od poslova u državnim službama, vodio sam turističku agenciju, prodavao osiguranja, a sad sam u Mainzu vozač kamiona. Otac sam 11-godišnjeg sina i nije mi bilo lako ostaviti obitelj i doći u tuđinu. U Mainzu sam od rujna prošle godine. Vidjet ćemo kako će sve ići, ali zahvalan sam imotskoj Zajednici u Mainzu što mi je izišla ususret i našla posao – kaže Vujčić.
Prodavat ćemo hrvatske proizvode
Članovi Zajednice Imoćana u Mainzu imaju u planu još neke projekte.
– Razmišljamo o otvaranju Imotske kuće u Mainzu, gdje bismo u trgovinama prodavali autohtone imotske i hrvatske artikle – veli nam Katanušić.
Braco Ćosić/Slobodna Dalmacija/TN/ Foto uz naslov: Milan Katanušić – osnivač Imotske iseljeničke zajednice
