Nedjelja je, zimska večer, napolju pušanija, ručali ste kiseli kupus, sarmu…a sada ne znate što večerati, a znate kako će i sutra sarma ili kupus biti za ručak, naravno, podgrijani.
Zato za večeru nije zdravo jesti tešku hranu, pršut, sir, kobasice, pečenicu, je dobro, ali kad to jedete nema mjere, ne znate stati, haha, zato preporučujemo uključite pećnicu i zovnite susjede ili prijatelje ako blizu stanuju, jer vrijeme nije za dužeg hodanja.
Dok se pećnica grije vi dobro operite bijele krumpire-bilaće, kakvi su obilato rodili u duvanjskom kraju, što vidite na našim fotografijama. Ne treba vam ih mnogo, jer su veliki, pa vidite, otprilike, koliko ih prepolovljenih može stati u pleh, u veću tepsiju. Dobre su pole ili police i od crvenih krumpira, ali mnogima su slađi bilaći. Zdravije je da ih ne gulite, nego ih tako oprane, posušene i prikrižene samo posolite i da vam se ne bi zalijepile za pleh, stavite papir za pečenje.
I dok se police peku, najviše jedan sat, zavisno od debljine, vi razmislite što prismočiti s polama. Lijepo je na svaku polu staviti po krišku suhe slanine, same ili omotane oko kriške sira, malo zapeći, ali ne morate se mučiti, dobar je i samo sir bilo koje vrste s polama, a iz mišine je najbolji.
Pa ipak, mi preporučamo s policama prismakati poseban specijalitet poznat u duvanjskom kraju pod nazivom ovčja varenika. Koliko vas zna što je to i kako se priprema, pravi?
Ovčja varenika se priprema krajem ljeta ili početkom jeseni, kada je ovčje mlijeko jako gusto. Dakle, ovčje mlijeko se skuplja više dana u drvenu kačicu, duboku bukaru ili zadnjih godina u staklene posude (galone), dobro zatvorene. Prije ulijevanja u posudu mlijeko se posoli i to je to. Posude s mlijekom se drže na hladnom mjestu oko 15 dana i već je spremno za jelo. To kada se ovčja varenika priprema od sirovog ovčjeg mlijeka.
Međutim, zadnjih godina češće se, predostrožnosti radi, ovčje mlijeko prokuha, pa ohladi, posoli i lijeva u posude gdje se skuplja. Kako smo napisali, nakon 15-tak dana može se jesti: kao umak s polama, mazati po kruhu ili, a to je poseban specijalitet, u šalicu ovčje varenika stavi se žlica bijelog brašna, umuti, pa izlije na zagrijani maslac, margarin, mast, ulje…u tavi. Promiješa se, dok se malo zgusne, skine s vatre i jede s kruhom ili s kuhanim krumpirima ili policama, lijepo požarenim!
Iako se sve manje priprema ovčja varenika i u duvanjskom kraju, ipak se može negdje na farmama vidjeti, probati, jesti, kupiti, što mnogi i čine jer ih podsjeti na djetinjstvo, na mirise kuhanog (uzvarenog!) ovčjeg mlijeka i na ovčju vareniku. Još kada se priprema i jede u hladnim zimskim duvanjskim večerima, kad vani pada snijeg i puše bura, kao večeras, e tada je najukusnija.
I ne manje bitno: legenda kaže da je ovčja varenika odličan afrodizijak, kakvi tartufi?!
Tko nije probao ovaj specijalitet teško mu je objasniti, opisati koja je to slast!
Znam da će mnogi pomisliti kako je najgore zateći se u kući kad je napolju pušanija, a najbolje ako te zapuši u birtiji ili negdje kod dobrih prijatelja, ali – najljepše je u svome toplom domu sa svojom obitelji.
Bila vam večera u slast!
www.tomislavnews.com/J.Jozić
