Jučer (6. lipnja, 2015. godine, neka svugdje bude zapisano!) je Sveti Otac cijeli dan bio u Sarajevu, u radnoj posjeti, u što ulazi i molitva, ali i slanje jakih poruka, pa tko ima uši…
Jutros, kada su se dojmovi malo slegli, i dok ne počnem otvarati brojene portale koji su zatrpani fotografijama, video uradcima, izvješćima o Papinoj posjeti siromašnoj, nerazvijenoj i kojekako podijeljenoj B i H, preispitujem sebe i zapisujem, što kraće mogu, što me se najviše dojmilo od Papine posjete.
Najvažnije, sve je prošlo u miru, bez i jednog incidenta, Sarajevo i njegovo stanovnici ispit gostoprimstva položili s odličnim! (Zašto mi pade na pamet ZOI 1984.)
Hodočasnici, njih oko 70 tisuća na Stadionu Koševo, dok nestrpljivo čekaju Papu da dođe među njih, gotovo svi imaju mobitele ili kamere u rukama ( možda i nismo tako siromašni, kako mislimo, ali treba imati na umu da je više od polovice hodočasnika na Koševu došlo izvan B i H), mnogi prilaze blizu pozornici, žele snimiti prekrasan oltar za kojim je Sveti Otac služiti misu. Možda sam to primijetila više od ostalih, jer je oltar i ambon, ali i prekrasno liturgijsko posuđe na oltaru, djelo umjetnika i majstora s Duvanjskog polja. Ponosna!
Papin prolazak kroz Sarajevo u nekom skromnog vozilu, u kakvo ni jedan svećenik u B i H ne bi, vjerojatno, sjeo. Snažna poruka i političarima i svećenicima u B i H!
Znakovita rečenica koju Papa izgovara u Predsjedničkoj palači:
„Prijeko je potreban strpljiv dijalog, pun povjerenja, tako da pojedinci, obitelji i zajednice mogu prenositi vrijednosti vlastite kulture i prihvaćati sve ono dobro u tuđim iskustvima. Na ovaj bi način mogle zacijeliti čak i velike rane nedavne prošlosti, a na budućnost bi se gledalo s nadom, te bismo se, slobodni od svakoga straha i mržnje, suočavali sa svakodnevnim problemima s kojima je svaka građanska zajednica pozvana suočiti se“, poručio je Papa u svom prvom govoru tijekom apostolskog putovanja u Sarajevo.
{gallery}papa-poruke{/gallery}
Nekoliko dojmljivih poruke sa svečanog misnog slavlja odaslao je Papa Franju, a nama najsnažnija jeste ona da je mir Božji dar, Božji plan za čovječanstvo, povijest i sve stvoreno. To je plan koji uvijek nailazi na protivljenja čovjeka i zloga.
I u našemu vremenu težnja za mirom i trud oko njegovog postizanja sukobljavaju se s činjenicom da se u svijetu trenutno vode toliki oružani sukobi. To je jedna vrsta trećega svjetskog rata, koji se vodi “u dijelovima” te se, u kontekstu globalne komunikacije, doživljava prava ratna klima, upozorio je Papa te nastavio: „Postoje neki koji bi namjerno htjeli stvarati i izazivati ovu klimu, posebno oni koji nastoje izazvati sukobe među različitim kulturama i civilizacijama, te oni koji smišljaju ratove kako bi prodavali oružje…“, ali je izrekao i snažne poruke nade, a političarima poziv da sačuvaju ljudska prava:
“Vidio sam ovu nadu s dječicom koja su me dočekala na aerodromu. Svi zajedno, puni nade, svi bismo trebali prepoznati naše temeljne ljudske vrijednosti, nasuprot fanatičnom kriku mržnje.
Političari su pozvani na plemenitu misiju da sačuvaju ljudska prava, među kojima veliki značaj imaju vjerske slobode. Da bi se ovo ispunilo prijeko je potrebna sva jednakost svih građana pred zakonom”, poručio je papa i dodao da Katolička crkva sudjeluje u obnovi Bosne i Hercegovine.
{gallery}odlazak-papa{/gallery}
Ono što, vjerojatno, nitko neće zaboraviti s ovoga posjeta jest svjedočenje o strahotama koje su u protekom ratu doživjeli i preživjeli dvojica svećenika i jedna časna sestra. Uistinu potresno i mnogi su zaplakali slušajući ta svjedočenja o lošim, zlim ljudima u ratu, ali i dobrim, gdje ovim patnicima u neprijateljskim logorima pomažu ljudi druge vjeroispovijesti, riskirajući i sami život.
Svjedočenje fra Joze Puškarića: Bog mi poslao pomoć preko dobre žene Fatime
A tada Papa, neočekivano, odlaže pripremljeni govor, prilazi ovim ljudima, pruža im zagrljaj utjehe i zahvalnosti, a od svećenika-mučenika traži blagoslov, dakle, da taj fratar koji je preživio u ratu gotovo Isusove muke, blagoslovi Papu, što ovaj, na Papino tražnje i čini. Scena koja se duboko urezuje u srce, u dušu!
U večernjim satima papa se susreće s mladima i djecom s poteškoćama u razvoju u Pastoralnom centru za mlade, koji izvode zanimljiv program. I Papa, neočekivano, odustaje od govora, nego želi da mladi njemu postavljaju pitanja, što oni i čine.
Odgovorit će papa zašto ne gleda televiziju, jer ga je razočarao program, savjetovat će mladima da ne postanu robovi društvenih mreža…pa kroz široki osmjeh ( a nije Papa bio baš nasmijan i veseo u Sarajevu, kakvoga ga znamo s fotografija! Osim kada je bio među djecom i mladima!) reče kako on pripada „kamenom dobu“.
Kroz odgovore uputio je nekoliko snažnih poruka mladima, ali i svima u B i H, kao, primjerice, da grade mostove, a ne zidove, da njeguju i razvijaju zajedništvo.
Mladima je poručio da budu hrabri, da razvijaju svoj talent i da ne prestaju sanjati svoje snove.
******************************************************
Bosna i Hercegovina kao država samo je preslik ponašanja u obitelji u B i H
Svatko onaj tko je rođen u B i H, tko je tu živio, živi ili ju dobro poznaje, zna da je svaka obitelj, bosanska i hercegovačka jednako, spremna sve učiniti za gosta, gostoprimstvo je glavna odlika ovdašnjih ljudi. Usporedba: u višečlanoj obitelji može sve goriti od svađe, od nepodnošljivosti (često svekrve i nevjeste, ali i biti svađe među supružnicima, braćom i sestrama, djecom i roditelima…), ali kad netko bane, dođe gost u kuću, u momentu svi promijene ponašanje, sve izgleda idilično, svi se smješkaju, milo gledaju, gosta nutkaju i onim što imaju i nemaju… A kad gost ode, najčešće se stanje i odnosi u kući, u obitelji, vraćaju na staro, na svađe! Ali se dogodi, istina rjeđe, da nakon odlaska gosta, odnosi se znatno poprave u obitelji. Vjerujemo da će nakon odlaska Pape, visokog i uvaženog gosta, stanje u B i H postati bolje, normalnije, ljudskije. A B i H država je velika bh obitelj, u kojoj bi uvaženi gosti trebali čašće banuti, ali ne i visoki predstavnici koji su tu stalno, a nepotrebo?
*************************************************
I ispratili su domaćini visokog gosta kako i priliči, i dugu mu mahali, dok je Sveti otac zamišljeno sjedio uz prozor zrakoplova. O čemu li je razmišljao i kakvi su njegovi dojmovi? Možda je rješavao zagonetku kako ovako lijepu zemlju i ovako pobožan i gostoljubiv puk uspiju uništiti ne dobri ljudi, kojima uspijeva samo rastjerati mladost za kojom pusta ljepota ostaje?
Na kraju ovoga podsjećanja same sebe na jučerašnju posjeti Svetoga Oca Franje Sarajevu pitam se: jesu li išta bosanskohercegovački političari upamtili od Papinih poruka, ili su samo upamtili kako su dobro bili janjci pečeni, a pivo hladno!
Nadam se samo da Sveti Otac nije bio gladan i žedan, a stalno sam se, kao domaćica, a tako sam se i osjećala, pitala, gledajući ga zabrinutog, je li išta jeo?!
www.tomislavnews.com/ Ljuba Đikić/Foto: Ivan Bagarić-Bagy/ FB
