A tek Sveti Ivo i svetkovina u Roškom Polju. Naravno da ću ići i ove godine, gdje će kolo bez kokana! Molit ću i za tebe i to da ti Sveti Ivo prosvijetli pamet i oslobodi te od brige za nas u domovini
U mjesecu lipnju, draga moja Mare, toliko je svetaca, toliko blagdana i neradnih dana, da sam teško izdvojila ovih pola sata napisati ti pismo. Evo, danas je blagdan Prečistog srca Marijinog, a jučer je bilo Presveto srce Isusovo, koje se posebno slavi u Kongorskoj župi, ispod Vrana. Morala sam ići, i za tebe i za sebe, a najviše da me želja mine onih davnih dana kada smo pješice, u ranu zoru, grabile preko polja na zavjet. I stalno molile samo nama znane molitvice. Da nam Bog i Srce Isusovo dadnu udati se za…e, pa ne bih sad spominjala imena, jer kad danas vidim kakve su i na što sliče te naše prve simpatije, onda zahvaljujem Bogu što nam te molitve nije uslišao!
Jučer sam, tako, vodeći ili noseći unučicu preko polja, sva utonula u sjećanja i to na lipanjske blagdane. Sveti Ante mi je bio i ostao najdraži svetac kojemu sam se najčešće uticala, zavjetovala. U djetinjstvu, sjeti se, kad bismo izgubile ovce odmah bi zavapile svetom Anti da nam ih nađe, pa ćemo mu dati jednu. I ovce bi se pojavile iza drugog brda! Dakako da Svetom Anti nismo mogle dati ovcu, jer nismo mi bile njihove vlasnice. Sveti Ante nas je razumio i nikada nam nije zamjerio što smo obećavale nemoguće, a mi bismo, radi umirenja savjesti, taj naš zavjet prebacivali na roditelje koji bi svako ljeto nosili fratru janje kao zavjet Sv. Anti.
A kad smo poodrasle, onda smo od Svetog Ante tražile nemoguće: da nas oženi svaki mladić koji nam se svidi, pa danas jedan, sutra drugi, kao da je Sveti Ante samo radi nas i naše udaje, da nema drugog posla! Još mi u ušima odzvanja tvoja ganga «Sveti Ante dat ću tebi janje, ako s Jozom odem na vjenčanje!». Znala si da Jozo voli drugu curu, a ti nisi imala janje, ali si tražila čudo iz naše molitvice :»Ako tražiš čudesa, moli se svetom Anti…». Je, Sveti Ante je pronalazio izgubljene stvari, a danas bih voljela znati može li vratiti izgubljeno vrijeme?
A tek Sveti Ivo i svetkovina u Rošku Polju. Naravno da ću ići i ove godine, gdje će kolo bez kokana! Molit ću i za tebe i to da ti Sveti Ivo prosvijetli pamet i oslobodi te od brige za nas u domovini. Pišeš da ne možeš spavati brinući se što će biti s nama! Ajde , Mare, nemoj me nasmijavat-ne brinu se za to ni oni što smo ih birali i što ih masno plaćamo da se brinu za našu sudbinu. Oni se brinu samo za sebe, pa i ti pamet beri i vodi računa o sebi, djeci i unucima. Dobro, ti moraš malo vodit računa i o tom svom, tek toliko da ne bi novac usmjerio u pogrešne ruke, mimo tvojih.
Kud li ja zabasa, od svetaca do toga tvoga, Bože mi oprosti! Evo za koji će dan i Blagdan Svetih Petra i Pavla . E njima smo zavjetovali da nas čuvaju od zmija i vragova. «Sveti Petre i Pavle, smeti zmiju i đavle, ne daj zmiji slisti, ni đavlu obisti». Priznaj da tada nismo imale pojma što sve znači ta molitva, pa pokušaj, kao što ja to činim, sada je protumačiti. Ovo «obisti» je obijest, pa pogledaj kolika obijest sada svijetom vlada, a koliko li je tek zmija ( može i pod navodnike) u našoj blizini. Bojim se da su i ova dva sveca digla ruke od ovakvog svijeta. Petar nije, jer u njega su ključevi od raja, pa nas sve čeka. Tebe i mene posebno, ali nama se ne žuri, tamo nećemo zakasnit, a Život je lijep!
Tvoja Anđa
Objavljeno 15. lipnja, 2007. u Večernjem listu/FOTO: Foto video Perić, snimljeno u lipanju, 2015.
