Dževad Karahasan, rođen 1953. u Duvnu, u tadašnjoj Jugoslaviji, jedan je od najznačajnijih glasova europske književnosti. Autor, esejist i književnik pobjegao je iz Sarajeva 1993. godine, a tri godine kasnije postao je gradski dužnosnik u Grazu”, piše austrijski list Kleine Zeitung koji je izvijestio o smrti književnika.
Inače, Karahasan se u posljednjem intervjuu za N1 osvrnuo na pitanje bolesti.
Što je bolest u našim životima i jesmo li s njom odrasli, Karahasan je rekao:
“Danas se na ljude gleda kao na izvor kapitala, dok je u prošlosti bilo normalno bolest smatrati dijelom života. Čovjekov karakter se pokazuje u bolestima od kojih će bolovati. U mojim godinama, da je čovjek zdrav, to bi bilo van karaktera. Naša kultura nas uvjerava da je bolest nešto strašno, ali bolest je neotuđivi dio života”.
S druge strane, zaključio je pisac, smrt je nešto što je sigurno za sve nas. Ističe da smo opsjednuti ideologijom zdravlja.
„Nametnuta nam je nepodnošljiva kič ideja života. Sve je to unutar tretmana ljudi kao izvora kapitala. Tvrtke nam pokazuju da nas tretiraju kao svoje vlasništvo. Država brine o našem zdravlju, ne smijemo pustiti, moramo bježati… Jer bolest košta. Ako smo bolesni, proizvodimo manje, bogata kopilad zarađuju na nama. Čovjek se mora nositi s prekrasnom složenošću svijeta. Sve se prilagođava modelu koji imamo u aritmetici, nemojte komplicirati, pojednostavite”, kaže Karahasan.
Na pitanje kakav je to svijet koji nam ne dozvoljava da prepoznamo istinu u sebi, Karahasan kaže:
“To je svijet egzaktnih znanosti koje svijet shvaćaju samo prema činjenicama, jednostrano. Svijet koji pokazuje bizaran strah od duha i svega unutarnjeg, subjektivnog. Ne volim taj svijet jer je to svijet moći. U svim ljudskim društvima imali smo ljude željne moći, ali nikada nije bilo takvog poricanja svega unutarnjeg kao danas”.
Što se tiče ideologije, izjavio je da je nikako ne podnosi.
„U glavni kriterij uzdiže pripadnost zajednici. Naša okupacija zemlje je njeno oslobađanje. Ideologija tvrdi da su ti svi postupci dobri ako si naš, a teško da je išta dobro ako nisi naš. Ne mogu to podnijeti”, rekao je Karahasan, piše N1 info
U svom posljednjem pismu Duvnjacima Dževad Karahasan krajem prošle godine je usred borbe s teškom bolešću zapisao: “Kao što vidite, dragi prijatelji, moram biti zahvalan – s obzirom na to u kojim sam godinama i u kakvim vremenima živimo, uživam možda i više dobra nego što sam zaslužio”.
www.tomislavnews.com
