Kad god se primaknem računalu osjetim na licu svoje supruge kako se čudnovato mijenjaju sjene i svjetlost.
Piše: Vinko Vukadin/www.tomislavnews.com
Oči poprime nekakav neobičan sjaj- između čuđenja, bijesa, tuge, predbacivanja i pitanja: «Zar opet fejs?». Moja supruga nije zaražena tom realnošću virtualnog svijeta i ima posebno kritičan stav prema njemu. S jedne strane jer sam ja, stvarno, previše za računalom, a s druge strane jer je uvijek otvoreno pitanje s kim se to ja na fejsu nalazim. Pazite samo tog izraza, kao u realnom životu. Jesu li to primarno nepoznate žene ili je to, kao što ja uvijek objašnjavam, neka politička rasprava o nebitnim emocionalnim temama? Dodatna njezina briga je opravdana, a odnosi se na moju sposobnost baviti se ozbiljnim poslovima, iako nitko ne zna koji su to ozbiljni poslovi koje bi mogao obavljati lik kao što sam ja. No, sve je to razumljivo jer moja supruga, iako nije ljubomorna, uvijek pretpostavlja da je među tim političkim raspravama i pokoja privatna poruka, koja muškarca, kao što sam ja, može odvesti u predvidive stranputice. Ono što ona ne zna je šarolikost likova koje svakodnevno susrećemo na fejsu, likova koje inače ne bismo susreli u takozvanom realnom životu. Kao da fejs nije realni život? Naravno da je, jer i na njemu su realni ljudi, nekada pod krivim imenima, ali zar se i takozvani realci ne skrivaju iza maske??
Kakvi su to tipovi koje susretnemo? Ima ih svakakvih, a neke od njih nikako ne možete izbaciti ili blokirati. Ima ih kojima ćete dati sviđalicu, a ima ih koje ćete otprijateljevati, postupak koji je ravan mrežnoj giljotini. Svi oni imaju svoje prednosti i nedostatke, svoje priče i svoje sudbine, no ono što ih čini drugačijima jest da te sudbine mogu sami kreirati i takvima ih predstavljati puno lakše nego u takozvanom realnom životu.
Tako ćete među hrvatskom populacijom naletjeti na neke primjerke koji su «tipični», ali i na neke koji su toliko egzotični, da ih ne želite niti opisivati jer biste time uništili njihovu egzotičnost.
Većina ljudi ima jedan jedini cilj: nepoznatim likovima za koje vjeruju da su to što kažu da jesu, pokazati da su pametni, sposobni, odlučni i uspješni. Metode dokazivanja su različite. Od intelektualno religiozne erotike do tjelesne izloženosti kritičnim pogledima promatrača. Za bolji dojam se biraju nešto mlađe slike, ili one koje su snimane iz daljine. Posebno obljubljene su slike koje izražavaju idealna stanja, romantika lijepih tijela, Isus u svim pozama, anđeli u svim letećim figurama ili manekenke i manekeni, ovisno o preferencijama i nazorima. Tako ćete naletjeti na hrvatske uzorne mame i hrvatske očeve, sve do onog trenutka dok se ne opuste, a izrazito opasna tvar za opuštanje je chat koji se može pretvoriti u realni izvor opasnosti za dušu, ugled i krvotok sudionika. Na fejsu ćete naletjeti na linkitis ili kroničnu upalu koja se manifestira neutaživom potrebom da se umjesto statusa iz vlastite glave, kojega svi uživaju, stavljaju poveznice ili linkovi na pjesmuljke koje odaju trenutno stanje povezivača ili opći životni nazor. Tako će žene u dobi potražnje za izgubljenom mladošću postavit nekakvu romantičnu pjesmicu koja ih odvlači od tumorne realnosti u kojoj nema ni romantike, ni kruha, ni seksa. Golobradi ustaša će postavit neku ratobornu pjesmu, a partizani i bivši komunisti će se prikriti iza Vivaldija i nekog koji je sposoban prikriti njihov stvarni balkanski karakter.
Ako ste duže na fejsu onda ćete dobiti mali milijun prijatelja, koji nisu uvijek ono što biste mogli pomisliti da jesu. Nekada su to stvarno prijatelji, nekada vidite kakvi su tek nakon što se s njima posvađate, a toga na fesju ima svaki dan. Za svađe je idealno mjesto tuđi zid, nešto kao zid plača ili zid samoljubnosti. To je oltar na kojemu se prikazuju sve taštine i pije se vino lajkova ili gorčina nesviđalica. Na zidovima se ponekad pojave pravi svećenici i svećenice zidne religije. To su ljudi koji imaju specifičan hobi da pišu po svim zidovima i tako ukazuju na vlastitu važnost. Što su češći gosti na nečijem zidu to su poznatiji, a rejting zida raste s brojem komentara. Osim ovih karakteristika fejsovke i fejsovce se može grupirati i politički, pogotovu one hrvatske. Tako je uvijek jasno tko su ustaše, a tko partizani, tko su emancipirane, a tko šporetne ženske. Ako se netko usudi preskočiti te granice, onda se na njega obruši grupica specijalki i specijalaca, koja, kao kobci, jedva čeka da se obruši na žrtvu izdajnika. Da virtualni rat ne bi poprimio razmjere opasne za narod, pobrinu se onda intelektualni masturbatori koji pred licem nacije na zidu pokazuju svu raznolikost svojega duha, kojega su otkrili nakon što su napustili ovu zemlju plača i balkanskih vrleti. Iz plodnih sisa prekrasne europske ljepotice oni sišu mlijeko koje blagonaklono prolijevaju po žednim ustima hrvatskih primitivaca i pojašnjavaju frustriranima da je sve to u krilu ljepotice Europe drugačije. Na tim meridijanima se onda uvijek razvije najžešći konflikt , jer Hrvati ne vole kad im netko soli pamet, pa se tako odmah stvaraju klike i borbene formacije postanu ubojite. Dok kažeš Europa, već se na dotičnom zidu pojavi neka skrivena poruka iz najopasnijeg skladišta tajni, iz takozvanog inboxa. Jesi li pogriješio u koracima ili si slučajno odljubio neku simpatiju ili nekog neprijatelja koji ti je nekad bio prijatelj, onda možeš očekivati da će neki trač biti obješen na štrik da ga vidi svekoliko narod, kao u primorkim gradovima u kojima između prozora vise grudnjaci, gaće i pidžame. Prednost ovakvog oružja je da uvrijeđeni izlagač može i dodati estetske elemente koji pojačavaju poruku. Obično te poruke imaju smisao da pokažu kako je druga osoba čudnovat tip ili da se nekad upucavala ovoj drugoj. U tom smislu su posebno opasni seks chatovi koji otkrivaju da ste nasjeli nekoj sisatoj lažnoj gospoji, koja onda bez srama i s jasnim ciljem, svekolikoj rulji pokazuje što to sve volite. Ima takav način komuniciranja i svoje pozitivne strane, jer će vam se, možda, nakon javne objave vaših sklonosti, javiti netko drugi koji upravo to traži. Kako god da okrenete fejs vam može biti od koristi ili od štete, ovisno kako ga interpretirate.
Postoje pak i ljudi koje svi krivo interpretiraju. To su oni koji vječito tjeraju mak na konac i svima dokazuju da su rekli ovo i ono. Takvi su po običaju izrazito uporni i idu čovjeku na živce, iako su možda dobričine i ljudine, ali njihova upornost graniči s ludilom seoskog artritičnog magarca kad otkrije da je magarica spremna, a njega sve boli.
Unatoč svemu pobrojanom, na fejsu ima mnogo dobrih ljudi. To su oni koji se ne javljaju često i stalno linkaju za neku dobrotvornu udrugu ili akciju. Obično su to neki aktivisti i samozatajni ljudi, ljudi koji se ne nameću, ali su tu, čitaju vas, ali ne pokazuju da postoje. Takvi su izrazito dragi i zbog njih vam je dan nekada ljepši. Možda jedna takva osoba i sada čita ovaj moj tekst i smiješi se smiješkom pravednika, kao što se nasmiješi moja žena kad joj kažem da sam u tri noću raspravljao o politici, a ne da sam chatao s nekom Hrvaticom, koja se nikako ne da skontat! Al’ što zna moja žena što je to skontat?
