JAKOV KRIŠTO: Kako je Milanović zbunio desničare

“Faljen Isus čeljadi!”, pozdravi Milanović ekipu za doček na čelu s načelnikom.

Ovi se zbuniše, pogotovo načelnik koji je očekivao pozdrav “Smrt fašizmu!”.

“Uvik faljen”, promrmljaše ovi zbunjeno, a načelnik nastavi:

“Pa vidite ovajjjj…znate…kako bi rekao…eto..ovajjj što se tiče ovog protokola mi smo znate ovajjj…premda razumijemo situaciju da ste ateist…ali ipak, znate …”

“Ma slobodno reci Ivane pobratime mio”, reče Milanović onako fakinski i potapša ga po ramenu.

“Mi smo odlučili započeti protokol Svetom misom premda znamo da ste ateist.

Gvardijan je već unaprid spremio propovjed pa bi bila šćeta da ga ne poslušate”.

“Nikakav problem, samo dajte! Neki mi unutarnji glas govori iako sam ateist da će ovoj misi nazočiti i neki gori od mene”, nasmija se predsjednik i namignu ekipi.

Gvardijan je održao finu i prigodnu propovjed o tome kako je vojnik onaj koji je hrabar.. Vojnik je onaj koji nije nasilan. Vojnik je onaj koji drži do poštenja i riječi.

Sve je to fino zamišljeno, ali zna i gvardijan, i načelnik i Milanović i mnogi od nas da baš to i nije tako jer kroz “braniteljski filter” se provukao svakakav šljam, razni lažovi koji su podmićivali komisije, lažni ratni invalidi koji uredno i već desetljećima gule državu(narod). Spomenice su se dijelile lopatom i nema onog tko je nije dobio.

Uglavnom u dvorani gdje je predviđena dodjela ordena, Milanović šapnu vozaču:

“Jesi li donio onaj orden?”

“Nisam predsjedniče, niste ništa rekli!”, uzvrati ovaj.

“Ajde trkni, eno ga u gepeku”.

Vrati se vozač i donese neku kutijicu.

“Idiote jedan!!! Ne taj! To je onaj što treba dodijeliti antifašistima! Znaš li ti gdje smo došli? Je li te itko vidio s tom petokrakom na kutiji?”, ljutito ga upita Milanović.

“Nije predsjedniče”,

“I bolje ti je idiote! Trk po onaj drugi!”

I dok su čekali vozača, načelnik upita predsjednika:

“Dobro nisi još koga poveo?”

“Ma zamisli bio navalio Mesić. I ja ću s tobom, i ja ću s tobom…navalio ko dite. A šta ćeš, staro ko i nejeko. Malo posenilio pa nikako da skonta da ovdje nije dobro došao. Na kraju sam mu morao reći da ljudi u Tomislavgradu ne vole one kojima su se obrve spojile…a šta sam drugo mogao, neću mu sad reći istinu”, nasmija se Milanović.

Nakon dodjele, Milanović priđe govornici. Dvojica okorjelih desničara u zadnjem redu već su se pripremali izviždati predsjednika. Ali Milanović otpoče govor koji im je milkio uši:

“Hrvati Tomislavgradu su jedan fin i čestit narod…i ne samo to, ovdašnji Hrvati su iznimno hrabri ljudi koji su stali na branik svoje države, svoje Herceg-Bosne, svoje Hrvatske! Ovdje se branila Hrvatska. Velika zahvala i poštovanje svim tomislavgradskim braniteljima. Bez obzira gdje se nalazili, mi smo isto biće i pripadamo istom korpusu. Nema toga kao u Orvellovoj Životinjskoj farmi da su neki jednakiji! Dok sam ja na čelu ove države svaki Hrvat je jednako važan bez obzira s koje se strane granice nalazio. Velika zahvala vama svima, vama hrabri i čestiti ljudi” reče otprilike tako  predsjednik Republike Hrvatske.

Ova dvojica se samo pogledaše:

“Ma majke mi, svaka mu je na mistu”.

“Kako je najgore slažem se s tobom, zbori ko da veze…prava ljudina”.

“I šta ćemo sad”, reče ovaj.

“Ništa, majke mi ja bi za njega glasao na idućim izborima”, odgovori ovaj drugi šapatom.

“I ja bi, ali nemoj o tome govoriti nikome, pa ni svojim u kući”