Dan je počeo tako lijepo.
Sunce je granulo na prozor, ali ne onom silinom i žestinom kao prethodnih dana.
Lagani povjetarac je nježno milovao lice razvlačeći ga u blaženi Mona Lisin osmijeh.
Laste su izvele ptiće na prvi let i sada veselo i uz cvrkut kruže plavim nebom. Blaženstvo.
Uskočim u svijet Fejsa, i što ću vam reći…i tamo sama milina:
13.08. Lužani biraju kneza. Velik događaj! Uz Lihtenštajn i Monaco, mislim da je Lug jedina kneževina u Europi. Ne znam tko su uzvanici, kakva će biti ceremonija, ali se nadam da će biti medijski popraćeno.
Sljedeća dobra vijest je da su se predstavnici španjolskog folklornog društva uspjeli namjeriti na Roško Polje i tako svojim nastupom uveličati već tradicionalno “Roško kulturno ljeto”.
Doduše kažu da su ritam kola digli na najveću moguću brzinu zbog hladnoće koja ih je iznenadila.
Onda se nastavilo s dobrim vijestima…majka košarkaške sutkinje je porijeklom iz Tomislavgrada. Neki tvrde da joj je pokojna baba isto sudila…ali cilom selu.
Popodne sam sjeo na klupu i slušao ritam grada čijim je krvotokom napokon potekao život.
Ponovo zavirim u svijet Fejsa u nadi da će se samo nastaviti niz lijepih vijesti, kad ono – šok i nevjerica! Bože, ovo nije moguće! Svi portali o tome vrište! Tijelom mi prostruji nemoć. Kako? Zašto?
“RAZVODI SE ELLA DVORNIK!!!”
Ta žena koju bi svaka majka htjela za nevjestu!
Ta blogerica, pjevačica, modna ikona i influenserica koja ima savjet za svakoga. Ta uzorna majka! E crni Čarlse što si uradio?!
Što će sada nacija, kako dalje?
I u tom očaju mi se omaklo pa sam naglas izgovorio: “Ovo nisu istine!”
Upravo tada pored mene je prolazila starija žena s najlonskom vrećicom u ruci čiji je sadržaj bio jasno vidljiv: četvrt lubenice, šljive i muhalovka. Spusti vrećicu i reče:
“Šta je bilo, je li se nešto desilo?”
“Ma jašta je gospođo, razvodi se Ella Dvornik!”, velim joj ja sav utučen.
“A čija je ona pa je ja ne znam?, upita gospođa.
“Ona ti je ćer od onog pokojnog pjevača Dine Dvornika”.
“Ajde đava ti odnio nju! Ista ko i ćaća joj, nekakva buljočasta i zvrknuta. Svi đavli iz nje vire. Jadan ti je onaj stari bio šnjom! Uteko sritni čovik…tribo je davno!” reče gospođa samouvjereno.
“Pa nemojte tako gospođo…ipak…”
“Ajde moj sinko ne budali …već oćeš li ti da ti ostavim dvi-tri šljive?”, upita gospođa.
“Hvala ti, ali nije mi do šljiva u ovom trenutku”.
Gospođa samo odmahnu i ode niz ulicu.
Ja cijelu noć nisam oka sklopio. Onda sam se tješio…pa dobro, možda je ovo prilika da opet vidimo Danijelu Dvornik…poslije Dinine smrti pratili smo je svaki dan. Gledali smo kako sa 100 kg postupno pada na 70….kako mijenja nijanse boje kose, kako kuha i odgaja malenu curicu…možda je opet vidimo, sigurno će imati nešto poručiti naciji.
Onda me je ganula i potpora Jelene Velječe koja je Elli uputila riječi potpore: “Najteže se rastati prvi put…kasnije to ide lako i glatko!”
Piše: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
