6. Dan: Meride-Alcuescar 35 km. Na Caminu je dobra stvar što sve stvari( pogotovo neugodne) lako ostavljaš iza sebe i ideš u susret novima lijepima kojih ima napretek. Na izlazu iz Meride nailazimo na impozantne ostatke akvadukta iz rimskog doba. Pet kilometara dalje je jezero sa rimskom branom uz 2. stoljeća iz kojeg se Meride napajala vodom.(pod zaštitom UNESCO-a). Leko pita policajce gdje je Camino, zeza se, imam navigaciju. Ne može Dubrava iz njega. Dok ja obilazim akvadukt da ga snimim i izbjegnem kontrasvjetlo, Leko lagano zamiče. On hoda bez mobitela. Nalazimo se navečer u prenoćištu koje ujutro dogovorimo. On prehoda svaku dionicu u komadu. Kaže da ga Caminu povuče na obuku u Šepjanama (zelena beretka). Ja hodam polako iza njega, skupljam impresije. Jezero je prekrasno, rimska tehnologija impozantna, nažalost, nijedan lokal ne radi.
Do Aljucena put vodi idiličnim predjelima s drvećem i oblim kamenjem koje kao da je netko prosuo. U Aljucenu ulazim u crkvu. Koliko je samo ljubavi uloženo u crkve u tim selima Sve 15./16. stoljeće. Impozantno! Sunce nemilice prži. Sam sam, hodam i ponekad molim. Uskoro nailazim na par Španjolaca iz Malage koji mi daje pivo iz frižidera u autu. Malo kasnije nailaze španjolski biciklisti od jučer. Oduševljenje. Slikamo se. Jedan isti moj prijatelj iz Posušja. Zadnjih dvadeset km prilično zahtjevna podloga, bez vode. Strgan stižem do restorana i hotela. Tu se Leko već udomaćio, tako da imam osjećaj da sam u Velikom Trgovišću. Konobar preporuča lokalno crno vino. Znam, dobro je.. probao sam grožđe na putu…
Nastavlja se…
Piše i snima : Jakov Šteko
www.tomislavnews.com
