Danas (srijeda, 23. rujna, 2015.), oko 10:20 stiže, pa bi već mogla biti u Buškom jezeru, dok se okupa, eto je, pa je dočekajmo gangom i ljubavnim stihovima:
Zašto sam oduvijek mislila da jesen stiže preko Privale, tamo od Livna (podsvjesno-ima veze s mojim školovanjem!) zima od Kupresa, preko Šujice (česta putovanje u Zagreb, opet po znanje, a snijeg zamete baš u Šujici!), proljeće je uvijek dolazilo preko Pećinovca, od Roška Polja (izgonilo se blago na ispašu po brdu, a sve propupa), a ljeto iz Mesihovine, preko Bukovice, tamo od Posušja, zašto baš Posušja, pitaj Boga dragoga!!!
Danas (srijeda, 23. rujna, 2015.), oko 10:20 stiže, pa bi već mogla biti u Buškom jezeru, dok se okupa, eto je, pa je dočekajmo gangom i ljubavnim stihovima:
„Oj jeseni, dobro si nam došla, budi bolja nego ona prošla, oj…“, a može i malo poezije:
JESENJA LJUBAV
Ćuti!
Šušti žuta prostirka od lišća,
jesenje sunce oči ti pije.
Ne reci ništa, ne gledaj nebo.
Prska granje, ječe suvarci,
žuta prostirka jesenje ljubavi.
Volim te nezrelo na žutoj prostirci.
Pričaj mi nešto, ne gledaj zmije.
Gušteri su mirni u kamenjaru
mahovinom skriveni.
Trava je uvela pod zracima sunca.
O, gdje su te oči bile do sada.
Cvijeće je uvenulo od težine naših grijeha,
a mirisalo je jutrom ljubavi.
Zmije su pobjegle od sjaja tvojih očiju,
dok su nam usne sagorijevale
u vatri poljubaca.
www.tomislavnews.com / Ljuba Đikić / Pjesma iz Zbirke ljubavne poezije „Tajna“, 1985./Foto: TN
