Početkom ovoga mjeseca dogodilo se nešto iznimno važno za našu knjižnicu, jer je prvi put predstavljena na jednom međunarodnom skupu.
U Cordobi, u Španjolskoj, ove godine održana je pedeset prva konferencija udruge BETH (Bibliothèques Européennes de Théologie – Europske teološke knjižnice). Na konferenciji, uz sve popratne sadržaje, održana su dvadeset dva predavanja, a tema jednoga od njih bila je Franjevačka knjižnica u Tomislavgradu.
Moram priznati da sam prije samoga predavanja imao nevjerojatnu tremu. Nije baš lako predstaviti ovako mladu knjižnicu kad se institucijama iz kojih dolaze drugi predavači starost mjeri u stoljećima, a ne u godinama.
Teme drugih predavanja obuhvaćale su digitalizaciju, rukopise, rad sa starim knjigama, obradu podataka, konzervatorske i restauratorske zahvate i štošta drugo. Samo jedna od tih knjižnica ima šest stotina inkunabula (knjige tiskane od izuma Gutenbergovog stroja do tisuću petstote). Druge knjižnice svoje knjige broje u stotinama tisuća. Treće pak rade s tehnologijom koja će kod nas, možda, doći za tridesetak godina.
Kako bih ljudima koji nikad nisu čuli za Tomislavgrad objasnio kakvo je naša knjižnica čudo – a čudo jest – počeo sam pričati o kontekstu. Tek u kontekstu gdje se nalazimo i koliko malo ljudi ovdje živi, ova priča da je naša knjižnica čudo ima smisla.
Pričao sam i o našoj povijesti i o tome kako u Bosni i Hercegovini postoje samostani koji se smatraju nekim od najvažnijih mjesta za kulturnu povijest BiH. I o tome da samostan u Tomislavgradu nije jedan od njih.
Imamo mi određeni broj starih i rijetkih izdanja, kao i knjiga, dokumenata i spomenika koji imaju povijesno značenje. U katalogu knjižnice imamo četrdeset tri tisuće knjiga (uz još tisuće koje čekaju da dođu na red za katalogizaciju). Uz to imamo preko tisuću naslova raznih magazina, časopisa i novina, koje su sortirane i uvezane u velike knjige. Ništa od ovoga nas ne čini posebnima, jer drugi imaju puno više, starije, veće, bolje, kakvo li. Ali ono što nas izdvaja i ono o čemu sam odlučio najviše govoriti na ovoj konferenciji upravo ste vi koji redovito dolazite u ovu knjižnicu.
Nije uobičajeno, niti je normalno, da u ruralnom kraju toliko ljudi dolazi posuđivati knjige u jednoj samostanskoj knjižnici. Druge knjižnice nalaze se u većim gradovima, u mjestima sa sveučilištima i fakultetima, a ne u mjestu koje je po mjerilima iole većih država tek malo veće selo.
Ipak, upravo ovom mjestu u prethodnih šest godina, od kad je knjižnica otvorena za javnost, do danas, 23.10.2023. u pola devet, učlanilo se vas osamsto četrnaest. Upravo ovdje prošle godine posuđeno je oko pet tisuća knjiga.
A ti čitatelji, najvećim brojem, nisu đaci koji podižu lektire, niti studenti koji traže literaturu, niti akademski istraživači (makar ima i jednih i drugih i trećih), nego ljudi koji jednostavno vole čitati.
Upravo to je čudo ove knjižnice.
Čini mi se da se ovdje jednako ugodno osjećaju penzioneri i djeca koja još ne znaju čitati, nego dolaze kako bi se igrali s pomičnim policama. Jer ovo i jest, na neki način, poanta knjižnice i priče koja se ovdje događa prethodnih godina – da je ovo knjižnica za sve vas, bez obzira na to radite li u frizerskom salonu ili na fakultetu, u banci ili na baušteli.
Nisam samo ja impresioniran vama, nego mislim da sam dio ovoga dojma uspio prenijeti i na ostale sudionike konferencije. Upravo zato sam u najvećem dijelu tog govora pričao o svima vama koji našu samostansku/muzejsku knjižnicu smatrate svojom – kao što i trebate, jer zbog vas i postoji, objava je
Franjevačka knjižnica Tomislavgrad
www.tomislavnews.com
