Koliko ste nas samo dugo čuvali od plamena, od rana, od bola. Dok ste bili tu s nama, poredani poput neoboriva bedema, svijet je bio nemoćan pred vama. Bio je malen. I tako stran, dalek. Nikad ne bismo osjetili strah ili kolebanje u vašim koracima, a danas znamo koliko vješto ste znali kriti. Ponekad je zastrašujuće toliko voljeti.
Ima dana kada više nisam sigurna kamo ste pošli, a nekako nije ni važno. Ni najmanje. Jer tu ste. U mojim prstima i koracima, boji mog glasa, sinovim obrvama, na izvoru rijeke, u mirisu uzavrele kave pomiješane s maglom studenog jutra.
Gledam plamen svijeće kroz ledene vrške prstiju. To plamen je za vas.
S onu stranu .
Mi smo vaš odsjaj,
vi svijetlite za nas.
Tomislavgrad 
www.tomislavnews.com
