VUKOVAR
Korak po korak, ide kolona
Idu ljudi dok zvone zvona
Tiho ništa se ne čuje
Gdje stopa stane, suza kane.
Tisuće ljudi, sudbina toliko
Idu šute i samo mole
Sjećaju se svega što je bilo
Rane ne zarastaju, još više bole.
Koliko križeva, koliko priča
Crvene ruže nježno ih grle
Kao da skupa žele reći
Ovdje je zločin bio najveći.
Dunav bi plakao, ali suza nema
Davno je već isplakao sve
Šta li je sve vidio samo
Valovi su pričali to svi znamo.
A toranj k’o umorni starac
Samo ponekad obriše čelo
Možda broji, pa stane
Ili se vrati u ratne dane.
U ovom gradu umro je cijeli svijet
Prije trideset dva ljeta
I Amerika i Europa
I sve velike sile svijeta.
Al’ ovo je grad što opet stoji
Sazidan od junačke krvi heroja
Čudo od Boga i njegov dar
Ovo je naš hrabri Vukovar.
B.B Radoš
www.tomislavnews.com