TG Zanimljivosti

PODSJEĆAMO (HAHA!) : PRNI, VRNI, PA ODLETI ŠARENICA BAJA, RECI : GDJE BI SE JA UDALA?

429Pregleda

U Kovače, u rogače, u Mrkodo, odma odo, u Vedašić, oću odma ić , u Borčane, velike im strane, u Roško Polje, bilo bi najbolje…

Medu brojnim korisnim kukcima koji pomažu u borbi protiv štetnih su božje ovčice ili bubamare-srećonoše.
Od davnina se  božja ovčica drži nositeljem sreće i zaštitnikom djece. Ako sleti na dijete, ne smije se otresti, nego je valja ostaviti da slobodno odleti.
Vjerojatno je zato božja ovčica jedan od rijetkih kukaca kojeg se djeca ne plaše. Smatra se i vjesnikom dobivanja pisma, te od tuda i stihovi “Leti, leti bubamaro, donesi mi pismo…” Prezimljuju u skupinama, uglavnom ispod otpalog lišća na mjestima gdje nema opasnosti od mraza, najčešće ispod kore drveta.


Ove bubamare u skupinama, koje, vjerojatno, imaju skupštinu na kojoj treba odlučiti gdje pronaći toplo zimovalište, kao ovo na borčanskim stijenama, na Orlovom kuku, koje je jučer snimio Branko Krištić.
A mi se odmah sjetili čobanskih dana na Duvanjskom polju i pokušali se sjetiti brojalice-pjesmice-gatkice (više igre)  kada bi djevojčicama ili djevojkama sletjela bubamara na ruku. Tada bi se pjevušila, brojila zanimljiva brojalica, koja se, doduše, odavno se ne čuje:
„Prni vrni i odleti šarenica baja,
Reci gdje bi se ja udala?
U Kovače, za rogače,
u Mrkodo, odma odo,
u Vedašić, oću odma ić,
u Borčane, velike im strane,
u Roško Polje, bilo bi najbolje,
u Crvenice, tu nema šenice,
u Omolje, dobro im je polje
u Prisoje, lipo selo moje,
u Vinicu, tu ću rađat dicu,
do Šujice, teško je pješice,
u Kongoru, za kongorskog lolu,
u Brišniku imam dragu diku,

Sarajlije, selo najmilije…

i tako ima za sva sela duvanjska, a ima i za susjedne općine: Posušje, Livno, Imacki, Rama…
A vi nastavite niz, ili svratite sutra, pa ćemo brojalice za još sela i mjesta.
I što se onda događa: bubamara odleti u pravcu sela gdje će se djevojka udati(haha), pa se možda nekoj i sjeti ili je sjetila?

Samo podsjećamo: prije pola stoljeća nije bilo u duavnjskim selima ni CD, ni TV, ni gramofona, radio podikoji, ukratko: nije bilo struje, pa…smo morali sami izmišljati pjesme i igre!

www.tomislavnews.com / Foto: Branko Krištić