U povodu nadolazećih svetkovina objavljujemo prigodnu pjesmu Franka Matić, rođene u Tomislavgradu 1982. godine, a od šeste godine živi u Velikoj Gorici. Majka je dvoje djece, pjeva na vjenčanjima u crkvama, a piše i lijepe stihove
Sunčeve zrake na tvom grobu,
anđeo bijeli s osmijehom stoji.
Svijeće i cvijeće, i uvijek neki
vjetrić puše kao da
šapće ili pjeva najljepšu
uspavanku veselog života tvoga.
Zatvaram oči, molitva i
suze, zašto Bože, nju
mi uze?
Tako mi fališ nakon dvadeset
godina, toliko te volim
da bol me guši.
Tvoje hrabro srce, kroz život
me vodi, ostajem
nijema, a pričat bi htjela,
uspijevam tek reći:
“Zbogom mi ostaj mama,
moj anđele bijeli”…
…kad bi vrijeme liječilo,
kad bi vrijeme tugu brisalo,
ne bi bilo ni tuge
ni boli…
…bila si sve što čovjeka
čini ponosnim i sretnim…
…zato mirno spavaj, anđele moj, i
uživaj u vječnoj ljepoti, koju
ti više nitko ne može
uzeti…
…o, Bože, Bože,
reci joj tiho i nježno koliko mi
nedostaje i da ju
jako, jako volim…
…Ti to jedini znaš…
…u svakoj ljubavi kriješ se ti
jer ti si suština ljubavi
ti si u svakoj radosti
u svakoj zraci svjetlosti.
…ali jednom ću ti se
vratiti
i nikada te više
napustiti,
zauvijek s tobom ću
ostati
sa svjetlošću tvojom
se stopiti…
…mama…
Autorica: Franka Matić
www.tomislavnews.com / Foto: Groblje u V. Gorici
