Sestre Anđela i Marijana Kovačević i prijateljicama im Ivana istog prezimena, iako još u osnovnoj školi, svojim crtežima oduševili su žiri natječaja „ Stari zanati u B i H“, a njihovi crteži krase kalendar za 2016. godinu i poštanske markice!
Potkraj prošle školske godine pisali smo i objavili fotografije crteža sa školskim zidova ove tri iznimno darovite učenice Osnovne škole Ivana Mažuranića u Tomislavgradu. Njihovi crteži, oslikani zidovi u školi, unijeli su radost, osmijeh na lica svih osoba koje borave u školi, ali i onih koji je samo posjete. Nekada jednobojni, bijeli ili sivi zidovi školskih hodnika, sada su s crteža ovih djevojčica zračili veselje, život, radost, smijeh.
Međutim, nedavno su ove djevojčice postigle veliki uspjeh i izvan svoje škole, svoga grada. O čemu je riječ, razgovarali smo s te tri lijepe i slikarskim talentom nadarene učenice.
Što za vas tri znači crtanje?
Strast prema crtanju nosimo u srcu! Likovno, crtanje, umjetnost su jedine riječi za koje mi znamo. Strast prema crtanju nosimo u sebi, u srcu, ta strast gori u nama poput plamena i mi tu strast mi prenosimo na papir. Papir je za nas način na koji mi prenosimo osjećanja, našu dušu, našu ljubav, našu radost života.
Kako ste saznale za ovaj natječaj?
Naš nastavnik likovnog i naš mentor Enes Redžepagić Hek upoznao nas je s ovim zanimljivim natječajem, kojemu je bila tema: “Stari zanati u BiH”. Najbolji crteži trebali su poslužiti za nastanak kalendara i markica za poštu. Privlačna i iznimno zanimljiva tema odmah nam se svidjela i snažno motivirala na papir prenijeti sjećanje na stare zanate o kojima smo često slušali od svojih baka. Našim crtežima na neki način podsjetili smo ljude na stare običaje, na stare zanate u našem kraju, na ono čime su se ljudi bavili tijekom godine, zavisno od vremena, godišnjeg doba, mjeseca.
{gallery}cure-crtezi{/gallery}
I što ste odabrale za motiv na svojim crtežima, koje stare zanate?
Anđelin crtež prikazuje kosce koji su je oduvijek fascinirali, njihovi ujednačeni zamasi kosom, njihovo zajedništvo. Marijana je nacrtala tkalački stan za kojim su naše bake i prabake tkale najljepše tepihe, šarenice, zovnice…tijekom dugih zimskih mjeseci kada se nije radilo na polju. Ivanin crtež prikazuje vodenicu, pred kojom su stari mlinar i njegova žena.
I kako je žiri ocijenio vaše radove, crteže, među stotinama onih koji su pristigli na natječaj?
Iznad svih očekivanja, Marijanin crtež tkalačkog stana i tkalje osvojio je prvo mjesto i u kalendaru je za siječanj i veljaču, 2016. godinu, Anđelin i Ivanin crtež s ostalim uspješnim radovima krase naslovnicu kalendara. Ovomu se ni u snu nismo nadale! Prekrasno iskustvo i veliki podsticaj za daljnji rad u crtanju, u kojemu nas čeka, vjerujemo, još mnogo likovnih avantura.
Kojom tehnikom ste radile svoje crteže koji se nalaze na kalendaru?
Anđelin rad: tempere i konac, Ivanin rad: bojice, a Marijanin rad : tempere, flomasteri i konci.
Na kraju razgovora sa ovim darovitim i vrijednim učenicama saznajemo da je Kalendar je radilo udruženje “Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu”, koje je utemeljeno 1994. godine, s misijom djeca žrtava rata -naša trajna briga. Kalendar je već objavljen i stigao je u ruke ove tri duvanjske crtačice, njihovom profesoru-mentoru i njihovoj školi.
Gledamo ove crteže, gledamo i uz čestitke divimo se umijeću ovih darovitih djevojčica: Anđele, Marijane i Ivane i želimo im da nastave i ustraju koristiti ovan izniman dar, te uljepšavati život, uljepšavati ovaj, počesto sivi svijet!
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić
