Petak je , a to je za većinu katoličkih vjernika dan kada se ne jede meso, a neki ne jedu bilo što što je masno, dok neki jedu “bili mrs”, odnosno sir, mlijeko…Što onda za ručak u petak korizmeni?
Nudimo recept za jednostavno, a ukusno jelo, gotovo brat batu za sat vremena, a uz recept objavljujmo i zgodne istinite pričice o tom jelu, tek za malo zabave na ovom oblačnom danu.
Pita sirnica, zeljanica, tikvenjača…svake vrste zavisno od nadjeva je dobro došla i najčešće se priprema petkom, posebice u korizmi. O pitama smo često pisali, donosili recepte, a danas nešto posebno.
Na početku pitamo: Znate li što je šodernjača? Malo vas zna, sigurni smo! A ukratko, šodernjača je sirotinjsko jelo, prije pedeset godina redovito je bilo na stolu duvanjskih domaćica, ali danas vidimo da je slično jelo često na jelovniku, ali kao neki“ krumpirovi popečci“ ili nešto slično.
Evo recepta za šodernjaču, kako se davnih godina pripremala u duvanjskim selima. Istina je da su šodernjaču, od sela do sela, pa sve do grada, različito zvali, ali slično pripremali.
Dakle, oguli (ostruže) se otprilike(za 4 osobe) kg krumpira, dobro opere i raskriži na manje komade, koji se stave u drvenu posudu (čanak), pa se krumpir „sickalicom isica“ ( a sickalica je bila posebna spravica-nešto kao nož s drškom), na male komadiće, što manje to bolje. Krumpir se tada posoli i u njega stavi pet-šest žlica brašna, tek toliko da poveže krumpir. Ako ste dobro ocijedili krumpir pa vam je teško umiješati tijesto, slobodno dodajte malo vode, da masa postane žitka, ali nikako rijetka! Dobro se umiješa i istrese, stavi u uljem “podmašćenu” tepsiju. Lijepo se poravna, pa se na površinu još malo stavi ulja. Ne previše, da ne bude pre-masno. Tada se tepsija stavi u vruću pećnicu (nekada pod vrio sač!) i peče oko 40 minuta, na temperaturi od 200 stupnjeva. Povremeno se može oprobati je li krumpir pečen. Pri kraju se malo pojača temperatura, kako bi se šodernjača „ogozgar požarila“, odnosno dobila lijepu boju.
Tepsija se izvadi iz pećnice, pokrije čistom krpom da se malo ohladi „da da(h)ne“, a potom se izreže na pravilne četverokute ili trokute. Može se jesti sama, najčešće rukama, može se prismakati s kiselinom-jogurtom, može se jesti uz sve vrste salate, a može se udrobiti u tanjur i politi kiselinom-jogurtom i jesti vilicom i nožem. Tako isjeckani i ispečeni krumpiri podsjećaju na šoder-pijesak i vjerojatno je po tomu ovo jednostavno, a autohtono duvanjsko jelo dobilo ime.
Danas se šodernjača, osim od želje, rijetko priprema u duvanjskom kraju. U nekim selima ovako pripremljeno jelo zovu titkuš, ajkara, poležak, lina pita…
Tako se nekada pripremala ova vrsta jela. A danas?
Danas se šodernjača, titkuš, (h)ajkara, poležak, lina pita…(ima još nekoliko imena) rijetko, osim kod nemrsa priprema na gori opisani način, nego se priprema ovako: oguli se pola kg krumpira, dobro se opere, izrenda , pa se doda pola kg mladog kravljeg sira, može malo i kajmaka, troje jaja, pet šest žlica brašna, soli i bibera. Sve se dobro izmiješa i izlije u podmašćenu tepsiju. Postupak je kao i kod “sirotinjske” šodernjače, samo je ovo jako ukusno, kalorično i odraslima i djeci omiljeno jelo. Dakle, sastojci slični kao nadjev za pitu, samo se ne razvija, zato je negdje i zovu lijena (lina)pita. Poslužuje se slično kao i šodernjača, dakle, uz salatu ili kiselinu-jogurt. Naravno, ovo je ajkara, poležak, titkuš… za one koji poste samo od mesa!
Neki će ova jednostavna jela nazvati i uzlivačom, izlivačom, zljevačom, ali to je nešto sasvim drugo, o tomu drugi put!
Sad jedna kratka, a istinita, anegdota o ajkari: Kako je nastala “kraljevića pizza”
Obitelj iz Mrkodola s petero djece koji žive, a roditelji im i godinama rade u Beču, došli kući za Božić. Osim svoje djece poveli su još troje od prijatelja, dok prijatelji dođu.
-Ma tko će nahraniti i nakuhati tolikoj djeci i svima ugoditi. Naravno, svi vole pizzu. Sjetim se ajkare, ispečem veliku tepsiju, zovnem djecu i kažem da je ručku ajkara. Ma ne trzaju, kakva ajkara, što je to, nećemo to jesti. Sjetim se u momentu i rekoh da je to pizza na duvanjski način, a zove se “kraljevića pizza”. To se sjetim po imenu sela, ali oni pitaju je li to kraljevska, dakle ona što je jedu kraljevi i kraljevići, ja potvrdim da su pogodili. Pojeli su je u slast, tražili još, i pekla sam je svaki drugi dan!–ispričala nam je snalažljiva domaćica ove velike obitelji.
Dakle, ne morate brinuti što danas, na korizmeni petak, ručku, probajte navedene “pite” i neće vam biti žao, a vašoj obitelji, posebice djeci, će se svidjeti, a domaćici ne treba mnogo vremena napraviti je!
Bila vam u slast!
P.S. Neki “europejci” su pokušali pisati o ovim vrstama duvanjskog jela prepisujući objave s našega portala, a kad je to objavljeno, očito je kako nisu znali ni prepisati, haha.
www.tomislavnews.com
