Nigdje smijeha razuzdane mladosti, a blještavilo ti čelo obasjalo.
Kiša je prestala padati, mi smo preskakali vodena zrcala
na mokrim, blistavim ulicama kraljevskoga grada.
Ti si se tražio u mojim zjenicama, ja ogledavala u tvojim očima.
Mirisao si na blagdansku večer i malu pogaču sunca u prosincu.
Nema snijega, a vrijeme mu je odavno bilo, dok tragovi ostaju
od blatnih kiša duvanjskih naši se vreli prsti isprepleću.
Nigdje smijeha razuzdane mladosti, a blještavilo ti čelo obasjalo.
U daljini se čuje gitara, to mjesečari lutaju u noći opojnoj.
Ujutro ćemo upaliti svijeću za nadu, za ljubav, za ljepotu.
Uvečer ćemo se opet ljubiti na čistim ulicama naše mladosti,
čekati zvijezde da se pojave iza oblaka napuklih
iznad Vrana i Ljubuše, snenih ljubavnika toplog prosinca.
Gledat ćemo čarobnu igru svjetla i sjena grana jesenskih,
osjećati čaroliju blagdana oko naših ruku spletenih.
Razbacati po ulicama, polju i planinama poljupce i stihove nježne
i ljubiti se, i ljubiti sve, do iznemoglosti, do svanuća.
(ljuba)
{gallery}Nocna-carolija{/gallery}
www.tomislavnews.com/Foto: Davor Đikić
