KESTEN
Sanjam mali kutak šume,
da bude samo moj.
U njemu gnijezdo
od mahovine i lišća,
a na krovu
zvijezda bezbroj.
Malo bršljana i trave,
sa svih strana,
a sve to skriveno
ispod kestenovih grana.
Naslonila bih glavu
zemlji na grudi,
slušala uspavanku,
lišća što šušti.
Kapljice kiše
bile bi mi hrana.
Oh, kako spokojna bih bila,
ispod kestenovih grana!
Zaboravila bih na svijet
i njegove prijekorne oči,
živjela u miru
u skrovitosti i samoći.
B.Šarlija
www.tomislavnews.com
