Jedno od najaktualnijih pitanja u ovo vrijeme godine su upisi djece u prvi razred osnovne škole. Kako je to prijelomno razdoblja za dijete i za roditelja ne čudi dilema mnogih roditelja upisati ili odgoditi upis.
Iako roditelji već intuitivno osjećaju ili znaju je li njihovo dijete spremno za polazak u školu ipak bi im savjetovala da tu odluku donesu poslije konzultacije s komisijom za upis djece ili s nekim drugim stručnjakom.
Ovdje ću navesti nekoliko dilema i uvjerenja roditelja s kojima sam se susrela u radu.
Dijete je presitno za školu
Prilikom upisa dijete prvo ide na obvezni liječnički pregled. Na pregledu liječnik će izmjeriti sve potrebne parametre. Ako imate pitanje vezano za ovaj dio savjetujem da ga postavite liječniku. Sama visina i težina djeteta ne bi trebale predstavljati bitni faktor u uspjehu u školi, ali normalan tjelesni razvoj omogućuje djetetu lakše hvatanje ritma školskog rada, lakše svladavanje tjelesnih i psihičkih napora koji ga očekuju u školi.
Dijete je preživahno, strah me da neće moći sjediti u klupi
Živahnost je jedno od dječjih obilježja koja su poželjna. Na žalost, sve je više djece koja su svoju živahnost ‘ostavila’ ispred ekrana (računala, tableti, mobiteli, televizija) pa su motorički dosta zakržljala. Nerijetko čujem svoje kolege kako se žale da današnja djeca ni kolut naprijed ne mogu napraviti kako treba. Naime, igre koje zahtijevaju fizičku aktivnost djeteta pogoduju razvijanju sinapsi u mozgu potrebnih za pravilno funkcioniranje djeteta u školi. Sve se više stručnjaka koristi umjetnim metodama razvijanja tih sinapsi kroz vježbe pokretom (brain gym i sl.). Dijete ima prirodnu potrebu za kretanjem i svi ti naši umjetni pokreti i vježbe ne mogu ni približno zamijeniti zdravu igru vani s vršnjacima. Potičite svoje dijete na aktivnu igru, ne branite mu penjanje, zavlačenje, padanje, trčanje…, sve to ima svoju svrhu! Ako dijete zbilja ima elemente hiperaktivnosti ili deficit pažnje to ne bi smjelo promaći komisiji, te će vas sigurno uputiti nekom od stručnjaka za to područje.
Ne zna niti jedno jedino slovo ili zna sva slova
Zna li dijete ili ne zna prepoznavati i pisati slova prije polaska u prvi razred nije nikakvo mjerilo uspjeha u školi. Ponovno ću se pozvati na kolege učitelje koji kažu da im je draže da djeca ne znaju slova kada dođu u prvi razred nego da često ispravljaju greške pri oblikovanju slova koje su već ukorijenjene ili da im dijete sjedi nezainteresirano za gradivo jer ono to ‘sve zna’. Ono što je važnije od čitanja i pisanja slova je razvijenost fonološkog sluha. Što to znači? Fonološka svjesnost podrazumijeva da je dijete u mogućnosti slušno izdvojiti prvi glas bilo koje ponuđene riječi (m-mačka, k-krokodil, a-auto) a kraće riječi može rastaviti na glasove ili od ponuđenih glasova složiti riječ (p-a-s: pas; m-i-š…). Za ovaj nivo znanja nije potrebno znati slova nego čuti glasove, a razlika je velika.
U prvom razredu se djeca samo igraju
E ovdje se nameće pitanje što koji roditelj smatra igrom?! U prvom obrazovnom razdoblju aktivnosti su uglavnom prožete igrom i priprema su učenika za usvajanje početnog čitanja i pisanja te baratanja brojevima do pet. Dok u drugom obrazovnom razdoblju djeca čitaju i pišu velika tiskana slova te kratke diktate. Ovo pretpostavlja razvijenost fonološkog sluha (izdvajanje glasova u riječi). Nisu sva djeca u mogućnosti u ovom periodu obavljati ove kompleksne radnje te je potreban veći angažman od strane roditelja, pa čak i uključivanje logopeda. Tu roditeljima igra postaje obveza. Ovo nije ništa novo, niti je postalo izraženije uvođenjem devetogodišnjeg obrazovanja. Uvijek ima određeni postotak učenika čiji fonološki sluh sazrijeva sporije od njegovih vršnjaka. Ono što je bitno je da dijete ima uredan intelektualni status i da postoji suradnja roditelj-učitelj-dijete (po potrebi i neki drugi stručnjak) a ostalo će doći samo od sebe. Dakle, roditelji, ako vam se učiteljica obrati ili vas na komisiji upute nekom stručnjaku ne mora biti strašno. Bilo bi dobro da odmah poduzmete određene mjere da do devetog mjeseca i sjedanja u školske klupe budete spremni za nove izazove.
Ja bi odgodio/la upis jer mi se čini prerano za takvu obavezu
Ako pristupimo školi kao nekoj ‘negativnoj’ obavezi i tako ju prezentiramo djetetu onda će ona to i postati. Dijete promatra vas dragi roditelji i od vas preuzima najveći dio stavova, kako pozitivnih, tako i negativnih. Suzdržite se od negativnih komentara i negativnog pristupa obvezi (u ovom slučaju školi) pred djecom, a dozvolite stručnjacima da procijene je li rano ili nije.
Što pitaju na upisu?
Ovo pitanje uvijek izmami osmjeh na lice. Roditelji zabrinuto skupljaju informacije o pitanjima komisije u strahu da njihovo dijete neće znati odgovoriti na njih. Skupiti takve informacije može biti od koristi u smislu da dijete ima više samopouzdanja i osjeti se važnije, ali uglavnom ono što se ispituje na komisiji nisu stvari koje se uče preko noći i koje možete istrenirati sa svojim djetetom u kratkom periodu. To su stvari za koje niste ni svjesni da su se kod djeteta prirodno i spontano razvile.
Procjena psihološke zrelosti bi trebala uključivati slijedeće:
-opći podaci koje dijete zna o sebi (ime, prezime, dob, mjesto gdje živi);
-snalaženje u vremenu i prostoru;
-uočavanje sličnosti i razlika;
-sposobnost logičkog zaključivanja;
-imenovanje boja;
-analiza i sinteza;
-mehaničko brojanje i određivanje odnosa među predmetima;
-opažanje predmeta i vizualno pamćenje;
-grafomotorika (držanje olovke, preslikavanje likova, slobodni crtež).
Za više pitanja uvijek se možete obratiti nekom od stručnjaka.
Učinite da polazak u školu bude ugodno i pozitivno iskustvo za Vas i Vaše dijete jer imate tu moć!
Lucija Šapina, profesor logoped
Jedno od najaktualnijih pitanja u ovo vrijeme godine su upisi djece u prvi razred osnovne škole. Kako je to prijelomno razdoblja za dijete i za roditelja ne čudi dilema mnogih roditelja upisati ili odgoditi upis.
Iako roditelji već intuitivno osjećaju ili znaju je li njihovo dijete spremno za polazak u školu ipak bi im savjetovala da tu odluku donesu poslije konzultacije s komisijom za upis djece ili s nekim drugim stručnjakom.
Ovdje ću navesti nekoliko dilema i uvjerenja roditelja s kojima sam se susrela u radu.
Dijete je presitno za školu
Prilikom upisa dijete prvo ide na obvezni liječnički pregled. Na pregledu liječnik će izmjeriti sve potrebne parametre. Ako imate pitanje vezano za ovaj dio savjetujem da ga postavite liječniku. Sama visina i težina djeteta ne bi trebale predstavljati bitni faktor u uspjehu u školi, ali normalan tjelesni razvoj omogućuje djetetu lakše hvatanje ritma školskog rada, lakše svladavanje tjelesnih i psihičkih napora koji ga očekuju u školi.
Dijete je preživahno, strah me da neće moći sjediti u klupi
Živahnost je jedno od dječjih obilježja koja su poželjna. Na žalost, sve je više djece koja su svoju živahnost ‘ostavila’ ispred ekrana (računala, tableti, mobiteli, televizija) pa su motorički dosta zakržljala. Nerijetko čujem svoje kolege kako se žale da današnja djeca ni kolut naprijed ne mogu napraviti kako treba. Naime, igre koje zahtijevaju fizičku aktivnost djeteta pogoduju razvijanju sinapsi u mozgu potrebnih za pravilno funkcioniranje djeteta u školi. Sve se više stručnjaka koristi umjetnim metodama razvijanja tih sinapsi kroz vježbe pokretom (brain gym i sl.). Dijete ima prirodnu potrebu za kretanjem i svi ti naši umjetni pokreti i vježbe ne mogu ni približno zamijeniti zdravu igru vani s vršnjacima. Potičite svoje dijete na aktivnu igru, ne branite mu penjanje, zavlačenje, padanje, trčanje…, sve to ima svoju svrhu! Ako dijete zbilja ima elemente hiperaktivnosti ili deficit pažnje to ne bi smjelo promaći komisiji, te će vas sigurno uputiti nekom od stručnjaka za to područje.
Ne zna niti jedno jedino slovo ili zna sva slova
Zna li dijete ili ne zna prepoznavati i pisati slova prije polaska u prvi razred nije nikakvo mjerilo uspjeha u školi. Ponovno ću se pozvati na kolege učitelje koji kažu da im je draže da djeca ne znaju slova kada dođu u prvi razred nego da često ispravljaju greške pri oblikovanju slova koje su već ukorijenjene ili da im dijete sjedi nezainteresirano za gradivo jer ono to ‘sve zna’. Ono što je važnije od čitanja i pisanja slova je razvijenost fonološkog sluha. Što to znači? Fonološka svjesnost podrazumijeva da je dijete u mogućnosti slušno izdvojiti prvi glas bilo koje ponuđene riječi (m-mačka, k-krokodil, a-auto) a kraće riječi može rastaviti na glasove ili od ponuđenih glasova složiti riječ (p-a-s: pas; m-i-š…). Za ovaj nivo znanja nije potrebno znati slova nego čuti glasove, a razlika je velika.
U prvom razredu se djeca samo igraju
E ovdje se nameće pitanje što koji roditelj smatra igrom?! U prvom obrazovnom razdoblju aktivnosti su uglavnom prožete igrom i priprema su učenika za usvajanje početnog čitanja i pisanja te baratanja brojevima do pet. Dok u drugom obrazovnom razdoblju djeca čitaju i pišu velika tiskana slova te kratke diktate. Ovo pretpostavlja razvijenost fonološkog sluha (izdvajanje glasova u riječi). Nisu sva djeca u mogućnosti u ovom periodu obavljati ove kompleksne radnje te je potreban veći angažman od strane roditelja, pa čak i uključivanje logopeda. Tu roditeljima igra postaje obveza. Ovo nije ništa novo, niti je postalo izraženije uvođenjem devetogodišnjeg obrazovanja. Uvijek ima određeni postotak učenika čiji fonološki sluh sazrijeva sporije od njegovih vršnjaka. Ono što je bitno je da dijete ima uredan intelektualni status i da postoji suradnja roditelj-učitelj-dijete (po potrebi i neki drugi stručnjak) a ostalo će doći samo od sebe. Dakle, roditelji, ako vam se učiteljica obrati ili vas na komisiji upute nekom stručnjaku ne mora biti strašno. Bilo bi dobro da odmah poduzmete određene mjere da do devetog mjeseca i sjedanja u školske klupe budete spremni za nove izazove.
Ja bi odgodio/la upis jer mi se čini prerano za takvu obavezu
Ako pristupimo školi kao nekoj ‘negativnoj’ obavezi i tako ju prezentiramo djetetu onda će ona to i postati. Dijete promatra vas dragi roditelji i od vas preuzima najveći dio stavova, kako pozitivnih, tako i negativnih. Suzdržite se od negativnih komentara i negativnog pristupa obvezi (u ovom slučaju školi) pred djecom, a dozvolite stručnjacima da procijene je li rano ili nije.
Što pitaju na upisu?
Ovo pitanje uvijek izmami osmjeh na lice. Roditelji zabrinuto skupljaju informacije o pitanjima komisije u strahu da njihovo dijete neće znati odgovoriti na njih. Skupiti takve informacije može biti od koristi u smislu da dijete ima više samopouzdanja i osjeti se važnije, ali uglavnom ono što se ispituje na komisiji nisu stvari koje se uče preko noći i koje možete istrenirati sa svojim djetetom u kratkom periodu. To su stvari za koje niste ni svjesni da su se kod djeteta prirodno i spontano razvile.
Procjena psihološke zrelosti bi trebala uključivati slijedeće:
-opći podaci koje dijete zna o sebi (ime, prezime, dob, mjesto gdje živi);
-snalaženje u vremenu i prostoru;
-uočavanje sličnosti i razlika;
-sposobnost logičkog zaključivanja;
-imenovanje boja;
-analiza i sinteza;
-mehaničko brojanje i određivanje odnosa među predmetima;
-opažanje predmeta i vizualno pamćenje;
-grafomotorika (držanje olovke, preslikavanje likova, slobodni crtež).
Za više pitanja uvijek se možete obratiti nekom od stručnjaka.
Učinite da polazak u školu bude ugodno i pozitivno iskustvo za Vas i Vaše dijete jer imate tu moć!
www.tomislavnews.com/Lucija Šapina, profesor logoped
