Pošast koja se događa s kockom i kladioničarskim aktivnostima toliko je uzela maha da zahtijeva hitnu intervenciju države, smatra Anita Ćudina, sociologinja, specijalistica za NLP (neurolingvističko programiranje), koja već 26 godina radi s populacijom ovisnika o alkoholu i opijatima.
Njih, čini se, sve više istiskuju nesretnici druge vrste, oni “navučeni” na igre na sreću, ali sve više i bavljenje dionicama i investicijskim fondovima, što je također opasan hazard, smatra Ćudina.
Naša sugovornica, Splićanka angažirana u niz radionica u regiji, kao i onima u susjednoj Bosni i Hercegovini, inače stručna suradnica pri radu zdravstvenog programa Crvenog križa Splita i zamjenica predsjednice udruge Dedal koja okuplja ovisnike šireg spektra, smatra da je stanje toliko alarmantno da bi trebalo na razini države reagirati barem preventivno što se tiče širenja kockarske ovisnosti, te da zabrana oglašavanja kockarskih igara i klađenja po Zakonu o igrama na sreću nije dovoljna jer se istodobno kasina otvaraju u neposrednoj blizini škola, što stvar dovodi do apsurda.
Anita Ćudina
Prostorna distancija
– Nije isto je li takozvani automat-klub ili kasino u blizini škole i u središtu grada, ili na nekoj dalekoj, opskurnoj periferiji, jer osoba koja ima problem s kockom već u prolazu kraj takvog mjesta doživi “okidač”. Tehnička zaporka poput prostorne distancije važna je preventivna mjera jer onda želja za kockom neće doći spontano i u hipu, nego voljno – rezonira Ćudina, koja ističe da porast kockarske ovisnosti u Hrvatskoj iznosi trideset posto prema novim, ali šturim statistikama, te da je problem eskalirao u zadnjih deset godina, kad su se počele otvarati prve velike kladionice (pa i one sportske), te kasina i specijalizirani klubovi bez prozora.
– Hrvatska nema odgovor na pošast kocke. Prema slabim istraživanjima, kod nas živi oko pedeset tisuća patoloških kockara. Pomnožite li to s brojem četiri – uzevši u obzir da su većinom mlađe srednje populacije, što je također presedan u svijetu – onda dolazite do poražavajućeg zaključka da zbog njihove ovisnosti emocionalno i financijski trpi dvjesto tisuća ljudi, njihovih supruga i djece! – upozorava Ćudina.
– Samo u Splitsko-dalmatinskoj županiji postoji tristo (300!) kasina ne računajući sportske kladionice i sve poker-aparate koji postoje u gotovo svakom kafiću. Ta nevjerojatna “ponuda” čisto je ostvarivanje profita za pojedince i državu na ljudskoj nevolji, bez ikakva upozorenja i s tek pionirskim programima liječenja, koje službeno za ovisnike o kocki postoji samo u Banićima kod Dubrovnika, gdje Terapijska zajednica Milosrdni otac u župnom stanu okuplja osmero ljudi jer je toliki kapacitet toga mjesta koje je na korištenje ustupio biskup Uzinić.
Iskustva iz drugih europskih zemalja, pa i Amerike, pokazuju koliko je tamo više prisutna briga za tu populaciju. Primjerice, jedna moja kolegica, psihologinja iz Miamija, ispričala mi je – u što sam se poslije i uvjerila – da u SAD-u pokraj svakog poker-aparata i ruleta, te drugih objekata za igre na sreću, postoji brošura s upozorenjima o opasnosti i upute gdje se ovisnici mogu obratiti za pomoć i liječenje.
Zabrana pristupa
U Francuskoj su, nadalje, na snazi takozvane crne liste ovisnika o kocki i osoba s tim problemom, koje ne smiju ući u objekt za igru. Od pola milijuna registriranih ovisnika u toj zemlji, njih 28 tisuća ima zabranu pristupa aparatima. A kod nas ništa! – ogorčena je Ćudina, koja je nedavno jednog ovisnika o burzovnim aktivnostima u južnodalmatinskom gradiću doslovce spašavala s vješala, dok iz novijeg biltena izdvaja i nesretnika koji je ušteđevinu od trideset godina rada u ugostiteljstvu spiskao u dva mjeseca na elektroničkom ruletu, nakon čega je završio u zajednici u Banićima.
Na žalost, nije htio odraditi preporučeni trogodišnji program, nego je nakon šest mjeseci izišao. Ipak, uspio se pribrati i zaposliti kao konobar na otoku za vrijeme sezone.
– Bavljenje dionicama i burzom posebno je perfidna zamka, jer oni koji u to uđu drže da “imaju vještinu”, baš kao što i ovisnici o sportskom klađenju za sebe vjeruju da su eksperti za sport. Čovjek kojeg sam uspjela nedavno odvratiti od samoubojstva bio je uspješan gospodarstvenik, otac dvoje djece i suprug, dok nije spiskao milijun kuna na dionice. Onda se tijekom tri godine uspio nekako oporaviti, ali se zakačio na domaću burzu i Wall Street.
U samo osam idućih mjeseci prodan je njegov stan i stan njegovih roditelja, te majčino imanje, a on sam cijelo to vrijeme nije izlazio uopće iz kuće, te je smršavio 26 kilograma! U međuvremenu ga je napustila i očajna supruga, a on je s vješala prebačen u bolnicu, odakle će, bude li motivacije, ići na liječenje u terapijsku zajednicu – iznosi Ćudina potresno iskustvo koje je doživjela.
Inače je za ovisnike o kocki karakteristično da njih oko trideset posto pomišlja ili pokuša samoubojstvo, a čak četrdeset posto kockara kod nas ima između samo petnaest i 25 godina! Kao što je očito sa stranica Crne kronike, kriminalna djela i razbojstva često su povezana upravo uz taj veliki problem, no država zasad šuti. Valjda je novčana korist još uvijek veća od pomoći sve brojnijim očajnicima, smatra terapeutkinja. SD/tn
