Postoje među nama, u ovim našim ljudskim košnicama, one iznimne jedinke koje, blagoslovljene nekom nedokučivom ustrajnošću, grade marljivo i tiho. Ne posustaju ni onda kad je teško, a teško bude, ni onda kad udare oluje, a i njih, nažalost, ima. Prođu tako godine, a iza tih malih neimara duha ostaju impresivna zdanja pred kojima će se pokloniti i njihovi učitelji.
Jedna je od njih i naša Ana Bradarić. Prije četiri godine, kad je kročila u našu školu, svima nama ona bijaše tek djevojčica duge guste kose te blagih i znatiželjnih očiju u kojima se, a danas to možemo reći, malo-pomalo otvarao bitak svijeta. Svijeta u koji su se slile rijeke matematičkih formula i mora stranih riječi. U koji su se survale teške gudure fizikalnih zakona i urušila carstva velikih vladara. Svijeta koji, sa svim svojim oprečnostima, mladu čovjeku nerijetko podmeće nogu iskušavajući njegovu posvećenost i snagu. Ali Ana je, unatoč svojoj mladosti, uvijek znala razlučiti stvarnost od opsjene i red od kaosa.
Premda je, kažu, lako graditi na dobrim temeljima, vjerujemo da smo i mi, Anini učitelji, doprinijeli njezinu rastu, spoznajnom, duhovnom i kreativnom.
No znamo mi i to da se, kako bivamo stariji, ove naše ljudske košnice vrlo lako mogu prometnuti u zvjerinjak u kojem je vrijednosni sustav promjenjive naravi i u kojem iznimni pojedinci često bivaju zgurani s puta. Stoga se nadamo da će Anine ruke dovoljno osnažiti da sa svoje životne staze razmaknu one „jednakije od drugih“, noseći sa sobom nepokolebljivu vjeru u ideale. Jer, kranjčevićevski rečeno, mrijeti mi ćemo kad počnemo sami u ideale svoje sumnjati.
I ne, nije ovo hvalospjev uzornom vladanju i moru petica u dnevniku, koje su, ako ćemo pravo, tek hladna brojčana ocjena usvojenih znanja. Ne. Naša je Ana puno više od toga, i to na ponos svojoj obitelji, svom IV.d i svojoj školi. Naša učenica generacije.
Neka joj je sretno! I lijepo je što postoji! ❤️
Prof. Ivana Dilber
www.tomislavnews.com/ Izvor:Gimnazija Marka Marulića Tomislavgrad
