Anđa Jelavić, rođena Radoš, rođena je i odrasla u duvanjskom selu Roško Polje, a svoje prve košarkaške korake počela je u ŽKK “Tomislav” u Tomislavgradu. Nakon sjajne igračke karijere, danas je izbornica Hrvatske ženske košarkaške reprezentacije…
Tretman koji ženska košarka ima u elektroničkim medijima je jako loš. No, preko inicijative za bolju zastupljenost ženskog sporta u elektroničkim medijima, Anđa Jelavić i brojni drugi poznati sportaši se bore da to promijene što prije na bolje. Kako im ide u tom naumu, otkrijte u nastavku testa.
Iskoristili smo privilegiju da je ženska košarkaška seniorska reprezentacija odlučila svoje pripreme za prijateljske utakmice s Češkom locirati u nama bliskom radijusu, pa smo ih pratili kad god smo imali iole vremena za to. Izbornica Anđa Jelavić je, vesela i dobro raspoložena, cijelo vrijeme bila na dispoziciji sedmoj sili. Napokon, koji dan prije odlaska reprezentativne karavane put Češke, uspjeli smo i mi doći na red.
Reprezentacija je odradila pripreme od gotovo dva tjedna u Šibeniku. Kako je proteklo ovo okupljanje?
- Odlično, sve je proteklo u najboljem redu. Za Šibenik i cjelokupnu atmosferu koju smo ovdje osjetili imam samo riječi hvale.
Slijede prijateljske utakmice s Češkom. Što očekivati od tih utakmica, koji su ciljevi?
- Najvažnije je bilo uključiti mlađe cure, koje nisu imale prilike sudjelovati u akcijama seniorske reprezentacije, u taj proces. Ovaj period će poslužiti za uigravanje, ali i za razbijanje određene treme koju one, razumljivo, još uvijek imaju. Ovo je idealno vrijeme da se adaptiraju, da osjete kako je biti dio ovog kolektiva. Smatram da je vrijeme koje smo ovdje imale kvalitetno utrošeno i vidi se da te mlade cure imaju puno potencijala. Ne sumnjam da će uskoro punopravno konkurirati za mjesta u seniorskoj reprezentaciji.
Kvalifikacije su na redu u studenom ove godine. Trebamo pobjede, kako doći do njih?
- Naravno, dat ćemo sve od sebe da pobijedimo u preostale dvije utakmice kvalifikacija. To je naš jedini cilj i ulazimo u njih s maksimalnim motivom i koncentracijom. Ne treba smetnuti s uma da smo u ove kvalifikacije ušle iz treće jakosne skupine, sigurno smo svojim dosadašnjim igrama zaslužile respekt . Pred domaćom publikom, a nadam se da će dvorana biti puna gdje god se igralo, se imamo pravo nadati pobjedama protiv Italije (koju smo pobijedili na gostovanju) i najslabije ekipe u skupini – Makedonije.
Ukoliko se plasiramo na EP, a tome se svi nadamo, što možemo očekivati od naših djevojaka?
- Idemo iz utakmice u utakmicu. Prvo moramo odraditi kvalifikacijske utakmice u studenom, a onda ćemo postavljati nove ciljeve.
Iskusnije igračice nisu tu, one su na poštedi zbog zdravlja ili nekog drugog razloga?
- Iskusnije cure, Mare (Režan) i Antonija (Sandrić), su na zasluženom odmoru. Svojim dosadašnjim igrama u reprezentaciji, svojim zalaganjem, kao i svojim čestim izbivanjem od najmilijih su zaslužile da ih se malo poštedi u ovom razdoblju. Uvijek su tu, od svoje dvadesete godine, pa je dobro vrijeme da se odmore, a da istovremeno na njihovim pozicijama testiramo neke mlađe cure koje bi mogle biti od velike pomoći u nekim budućim reprezentativnim okupljanjima. Naravno, ako bude sreće i dobrog rada, mogu ih jednog dana i dostojno zamijeniti u reprezentaciji.
Možemo malo i promijeniti temu. Prije nekoliko mjeseci ste, zajedno s Danirom Bilić i još nekoliko eminentnih hrvatskih olimpijki i olimpijaca, pokrenuli inicijativu za bolju zastupljenost ženskog sporta u elektroničkim medijima. U kakvom je trenutno statusu ta inicijativa, pripremaju li se kakvi projekti?
- Moram započeti s nekim poražavajućim podacima. Naime, zastupljenost ženskog kolektivnog sporta na nacionalnim televizijama je u proteklom razdoblju bila tek 4%. Evo, moram recimo pohvaliti sve lokalne medije u Šibeniku koji su nas zbilja podržavali i pratili svo vrijeme priprema. Nadam se da će se dobra suradnja s medijima nastaviti. Recimo, u subotu je bio Kids day koji je bio jako dobro popraćen od strane lokalnih medija i to me zbilja veseli. Kroz takve projekte pokušavamo približiti djecu našim reprezentativkama i obrnuto, tako da kroz takav oblik druženja dobijemo više curica zainteresiranih za košarku, što u konačnici znači veću konkurenciju i bolju kompetitivnost.
Rekli ste da je pokrivenost na nacionalnim televizijskim programima oko 4%. Imamo li kakve podatke za privatne programe?
- Ipak ne, istraživanje nije obuhvatilo i njih. Govoreći po nekom općem dojmu, situacija nije puno bolja. Nažalost, čak i naše slavne individualne sportašice, poput Sandre Perković ili Sare Kolak, se teško probiju do takve razine medijske pokrivenosti. Najčešće moraju ostvariti jedan ili čak više vrhunskih rezultata na svjetskom nivou da bi uopće ušle u razmatranje za svoj dio televizijskog vremena. Smatram da je takav pristup pogrešan, jer cure i u kolektivnim i u individualnim sportovima žrtvuju dosta i daju maksimalan trud da bi dosegle određenu razinu natjecanja. Nemojmo zaboraviti da je ženska seniorska reprezentacija bila na OI u Londonu, i to je bilo praćeno utoliko jer su bile tamo. Olako se zaboravlja podatak da otkad je suverene Hrvatske, to je jedino sudjelovanje naših seniorki na Olimpijskim igrama…
Je li to produkt života u prošlosti, jahanja na staroj slavi? U mentalitetu je ostalo da je samo medalja dobra, a sve ostalo je neuspjeh. Je li to realno i(li) pošteno prema sportaši(ca)ma?
- Apsolutno, i to je teško iskorijeniti iz nekog općeg razmišljanja. Sjećam se anegdote kada sam igrala u Krakowu, plasirale smo se u četvrtinu finala ženske Eurolige i nismo uspjele svladati buduće osvajačice natjecanja iz Salamance, ali ostala sam oduševljena publikom. Gubile smo cijelu utakmicu, ali tribine su bile krcate, cijelo vrijeme se orila pjesma dvoranom, navijači nam nikad nisu okrenuli leđa.
Poljska je, što se tretmana ženskog kolektivnog sporta tiče, ipak daleko ispred nas…
- Ma nije to samo Poljska. Svojedobno sam igrala u Turskoj, za Kayseri, u finalu FIBA Cupa pred gotovo 12000 ljudi. To je za žensku košarku u europskim okvirima nestvarna brojka. Zemlje srednje Europe poput Češke, Slovačke, Mađarske, sve su to države u kojima se cijeni ženski sport i prati, ulaganja su puno veća, ekipe se podržavaju i u dobru i u zlu, realnije se to sve gleda… Kod nas uvijek moraš biti najbolji, ako nisi najbolji onda te nema. Fali nam malo te realnosti. Upravo iz tih razloga pokušavam curama u reprezentaciji usaditi radni mentalitet, u kojem je najvažnije da marljivo i sustavno radiš, i dobre stvari će ti se dogoditi.
Na treninzima reprezentacije se vidjelo da djevojke sa zadovoljstvom sudjeluju u svakoj vježbi, uživaju u svakom trenutku…
- Moram priznati da je zbilja tako, vlada veliko zajedništvo u ekipi jer smo sve tu s jednim ciljem. Sve su odlučne u ideji da daju svoj maksimum u ostvarenju tog cilja, a to je trenutno plasman na EP. Vjerujem u njih, imala sam dovoljno hrabrosti na početku ovog ciklusa pomladiti ekipu i to se sada vraća na najbolji mogući način.
S obzirom da su cure prilično mlade, a Vi ste u svojoj igračkoj karijeri prošli nekoliko zemalja i klubova, koliko se na njih primaju savjeti koji bi im pomogli u napredovanju u karijeri?
- Drago mi je da sve naše kvalitetne cure sada pokušavaju ići vani i osjetiti što znači profesionalni odnos prema sportu i životu. Tamo te nitko neće tetošiti niti ti podilaziti, već ćeš dobiti jezikovu juhu kad je zaslužiš. U moje vrijeme je bilo ipak i nešto teže otići vani, otkad smo dio EU granice su otvorenije i danas se curama otvaraju neke prilike koje su nama bile teško moguće. Važno je da iskoriste tu priliku koja im je dana.
Nadovezala se naša izbornica i na neka već zaboravljena vremena u našoj ženskoj košarci…
- U to doba smo imali četiri jako dobre ekipe. Imali smo i jake sponzore, jedan Gospić, pa Jolly… Četiri kluba su svojedobno sudjelovala u tom FIBA Cupu, a jedan klub je igrao i Euroligu. Trenutno stanje nije idealno, ali ja volim optimistično reći da nakon svake krize dođe dobro razdoblje. Nadam se da će to opet biti slučaj i da će ženski kolektivni sport, košarku uključujući, u bliskoj budućnosti opet biti na mjestu kojem pripada. Cure u međuvremenu ne trebaju odustajati, jer talenta imaju. Samo je važno da naporno rade i to će im se isplatiti prije ili kasnije. Uspjeh će doći s vremenom.
Spominjući neke legendarne klubove s domaćih parketa, vratimo se još malo u vrijeme Šibenika. Ovdje ste proveli neke od najkvalitetnijih igračkih sezona…
- U Šibeniku mi je bilo krasno. Bila sam tu pet sezona i u mojoj posljednjoj smo osvojili svih pet trofeja za koje smo se natjecale. Bile smo stvarno dobro posložena ekipa. Ne mogu posebno izdvojiti određeni trofej jer svaki ima svoju čar. Sada kada se prisjećam tih vremena, čini se kao da je bilo davno… jako davno (smijeh), ali sva sreća da postoje slike i video zapisi, pa nekad mogu staviti utakmice ispred prepunog Baldekina, dvorane u Gospiću… lijepo se toga prisjetiti. Ali ne treba plakati nad prošlošću, to su bila druga vremena i uspomene uvijek ostaju. Sad su neka druga vremena i treba sve prihvatiti onakvim kakvo jest. Bilo mi je predivno dok sam igrala, a sad kao trener imam nekih drugačijih, administrativnih i pedagoških zadataka, ali kada voliš svoj posao ništa ti nije teško.
U tom tonu smo se morali rastati. Stalni telefonski pozivi su prisilili našu raspoloženu izbornicu da se u vrelo nedjeljno poslijepodne uhvati u koštac s brojnim poslovnim, ali i privatnim obvezama, a mi smo joj se zahvalili na izdvojenom vremenu za nas i vas. Želimo puno sreće curama u Češkoj, ali i u ostatku kvalifikacija.
www.tomislavnews.com /Basketball.hr
