PAMTIM VUKOVAR
Pamtim tugu i suze,
posred srca krvnik sječe!
Ovčarom rijeka boli teče!
Pamtim, znam, boli, peče…
Gledam ratnike oružje odlažu.
Starca kojega vuku, tuku…
sestrice, majke moje u koloni,
oko njih ostrašćeni eskadroni.
Prebiru, pljačkaju, nekog izvlače,
kidaju odjeću, djevojke svlače.
Po ulicama pali junaci…
topovi još tuku… krik, krik … muk…
Dunavom mrtva garda povijest piše…
Plavi vali miliju lica,
ljube usne koje su pjevale
Savo , Dravo, sinje more…evo zore…
Tko će obrisati suze,
za ruku me povesti
daleko odvesti, daleko
od eskadrona pijanih utvara,
što mojim Vukovarom hara.
Na Sajmištu u stroju
jedan po jedan,
ne ostade nitko,
niti jedan.
Na Mitnici još kliču,
pjevaju domovini,
u Borovu selu, garda stoji
s oružjem bez streljiva,
ne moli, prkosi, ne ječi.
Zbore sa usana hrvatske riječi.
Nema predaje, ovdje se
krvlju na zgarištu Vukovara
moja Hrvatska stvara…
moja Hrvatska stvara…
Autor: Ante Antek Brajko
www.tomislavnews.com
