___________________

___________________

PAMTIM VUKOVAR

Pamtim tugu i suze,
posred srca krvnik sječe!
Ovčarom rijeka boli teče!
Pamtim, znam, boli, peče…

Gledam ratnike oružje odlažu.
Starca kojega vuku, tuku…
sestrice, majke moje u koloni,
oko njih ostrašćeni eskadroni.

Prebiru, pljačkaju, nekog izvlače,
kidaju odjeću, djevojke svlače.
Po ulicama pali junaci…
topovi još tuku… krik, krik … muk…

Dunavom mrtva garda povijest piše…
Plavi vali miliju lica,
ljube usne koje su pjevale
Savo , Dravo, sinje more…evo zore…

Tko će obrisati suze,
za ruku me povesti
daleko odvesti, daleko
od eskadrona pijanih utvara,
što mojim Vukovarom hara.

Na Sajmištu u stroju
jedan po jedan,
ne ostade nitko,
niti jedan.

Na Mitnici još kliču,
pjevaju domovini,
u Borovu selu, garda stoji
s oružjem bez streljiva,
ne moli, prkosi, ne ječi.

Zbore sa usana hrvatske riječi.
Nema predaje, ovdje se
krvlju na zgarištu Vukovara
moja Hrvatska stvara…
moja Hrvatska stvara…

Autor: Ante Antek Brajko

www.tomislavnews.com