ADIO
Nemoj poći,
ostani, molim te,
ostani, još samo malo!
Nemoj otići, evo,
evo pjevati ću
tvoje pjesme.
Onu laganu
koju najviše voliš,
znaš onu tvoju,
zbog koje plačeš,
ili onu kojoj od
srca se smiješ.
Nemoj otići, recitirati ću
Cesarića, Desanku, Tina!
Ej, imamo i bocu bijelog vina.
Dobili smo je neki dan,
sjećaš se, za moj rođendan!
Nemoj poći, nemoj,
ostat ću doživotno sam.
Ako odeš slomit ćeš me.
Nisam slab pa te molim,
to je, draga, jer te volim.
Nemoj poći…anđele…!
Jedina!
Ali nije bilo tako. Ne, nije!
Suznih očiju skupljala si
komadiće razbijena života.
U bež kofer stari
nježno si spremala stvari.
Ja usijana muška glava
šutio sam, nešto se ljutio,
nisam rekao ništa:
nisam se ustao,poljubio te,
zagrlio…suzu pustio,
rekao ostani, volim te!
Nisam, šutio sam,
pustio te da odeš…
Posljednji zvuk vrata,
odlazeći odjek tvojih koraka.
Tiho si rekla, glasom tuge.
Adio!
Zvuk vrata, odjek tvojih koraka,
nježni zauvijek adio.
Moj život od tog trena
ne vrijedi mnogo,
samo šumi
gdje god bio
adio…adio…
Adio!
Autor: Ante Brajko Antek
www.tomislavnews.com
