Snijeg za dušu
Snijeg polako sa neba iz sivih oblaka pada tiho, na zemlju, po polju, brjegovima, po krovovima, pada i pada prekrije sve onda ljepše je
Pogledi ostaju na čarobnoj ljepoti, snijeg sve ukrasi, sakrije, prekrije što lijepo nije, bjelina ljepotu oživi iako je šalju oblaci sivi
A kada bi i kakav bi bio snijeg koji bi prekrio dušu kada bi sakrio brazde boli u njoj, rane od života, prekrio rijeke tuge, sve nedaće druge
Kakav bi to bio snijeg, pada li ikada igdje snijeg za dušu, kakve bi bio boje, možda onda kada bi, kada bi kazale usne tvoje; ima nas 
Autor: Ante Brajko Antek
www.tomislavnews.com
