LJUBAV I ČEŽNJA
Dok me grle polja klasa i grane Bilogore,
Gdje dovela me staza nepravde stare,
Sjetim se grudi što me prime kao majka moja,
I širinom povede do svog toplog kućnog broja.
Zaklon si mi dala i čuvala kao svoje krošnje dijete,
Domoljubljem punila moje žile kao knjige svete.
Praštala si, nisi odala grijehe i imala si priče spremne,
Zbog toga su godinama moje želje ostale prikrivene.
Ali, danas, tvoja ljubav više ne može da me smiri,
Slabija je od čežnje za rodnim domom što iz mene viri.
Bilogoro, nije prošao dan da mi Prisoju misli ne lete,
Da ugasi bol, vraća mu se njegovo prognano dijete.
Autor: Ante Ćurić
Ukratko o autoru: Rođen u duvanjskom/buškoblatskom kraju (Prisoje), živi i radi u Bjelovaru, pripadnik Prvog hrvatskog redarstvenika, elitnih spec. jedinica, dragovoljac je Domovinskog rata. Piše poeziju i prozu, dobitnik je nekoliko književnih nagrada. Nedavno mu je objavljena knjiga:” Početka i kraj sna jednog apatrida”, a uskoro mu izlazi i druga pod nazivom: “Crni nokat bijelog korijena”.
www.tomislavnews.com/ Foto ilustracija: Ivan Perković