LUTALICA, SPAVALICA…
Iste smo duše, zgode druge da ne otkrivam,
tatina je to ruka, desnica čvrsta o kojoj snivam.
I oči moje ima, donekle i srce meko,
voli slobodan život i misli su joj uvijek daleko.
Lutalica, spavalica to je moja kćer,
isti sam i ja bio skoro do jučer.
Lutalica, spavalica živi svoj san,
i meni je takav bio svaki Božji dan.
Ne gleda u sate, a ni u stope prošle,
vidi samo one što još nisu došle.
I svaki novi dan njezinih je pet minuta,
da okuša sreću nisu joj bitne strane svijeta.
Lutalica, spavalica…
Autor: Ante Ćurić
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
