PJESMA S ADRESOM
Čuo sam tvoje riječi u pjesmi s nečijeg prozora,
pa mi misli krenu za tragovima u meni i prohujaloj sreći.
Naslonio sam se na zid i čekao zadnji stih…
u njemu majka zove sina, spominje zoru što će proći.
Ovo je pjesma s adresom, pomislim tužno u sebi,
stigle su me u tuđini, na pragu zaborava, majčine riječi.
Dirnulo me u dušu što već dugo nema njezinog zagrljaja,
ali je ostao u mom srcu i vide ga moje umorne oči.
Autor: Ante Ćurić
www.tomislavnews.com/Foto: I.P. “Mjesec nad Buškim blatom”
