TRAG SPOJENIH RUKU
Jedno uz drugo koračamo cestom dugom,
Krenuli smo otpočetka, zajedno, ruku pod rukom.
Svaki korak polako navrši vrijeme i smanjuje naš put,
Ne nosimo papir ni blago, već samo isti prsten žut.
Ostavljamo temelj čvrst u našoj krvi što se stopi,
Pokazujemo onima iza sebe što ne može da se kupi.
Čak i stisnute kože naš otisak na putu je stalno isti,
I što je duljina veća lakše nam je tragom svjetla hoditi.
Posvećene godine tebi sad dobivaju snagu za izvore nove,
Svaku ljubim sve više, jednako kao i one što davno otplove.
I nisu mi s tobom dodijali koraci, iako navukoše po godinu koju,
Zato – naš kraj puta neka prvo ugleda mene, kao sjenku tvoju.
Autor : Ante Ćurić
www.tomislavnews.com/ Foto ilustracija/FB
