VJETRE S TUŠNICE!
Vjetre s Tušnice, čežnjo iseljenih sinova tvojih,
pomiluj vrisak pokraj grobova djedova mojih.
Zahvali im se mirisom kao nekad ljetinom dobrom,
na tom brdu tišine okruženom nesijanim drinjkom.
Lako ćeš ih naći, na korak su od malog humka,
a bezbojnu travu na grobu dugo nije dirnula nijedna ruka.
Zahvali im i na snazi što su mi je dali, kao da su moji glasi,
prenesi ih uz žubor našeg potoka što kamen vječno kvasi.
I, kako svatko ima svoju priču, ispričaj im i moju,
stvori im sliku kroz sve godine ove i o velikom boju.
Prilika je i da im kažeš da ću doći jednog dana,
kad završe sve kušnje i kad u srcu nestane rana.
Autor: Ante Ćurić
www.tomislavnews.com/Foto arhiv TN