BOŽANSKA PAHULJA
Molim te Bože,
kad budem odlazio,
neka pada snijeg.
Ogromne bijele pahulje
neka nebom zalepršaju.
I neka bude hladno,
kao što je hladna smrt.
Nek’ se mrazevi jutrom raspu.
I nek’ se odjene u bijelo brijeg,
u kojeg trebam leć.
Umjesto cvijećem
neka me snijegom zaspu.
Prtinom uzdaha kad se vrate moji,
u našoj bašči nahrani promrzle ptice.
Dok me primaš u svoje toplo krilo,
rumenilom obraze mojoj ljubavi oboji,
kao da tuge na njima nikad nije ni bilo.
Kada budem odlazio,
molim te Bože,
kao pahulju me otopi.
Nek ne ostane od mene nikakvog traga.
Niti stiha, niti slova, samo točka na kraju.
Molim te Bože, kao knjigu me zaklopi.
Autor: Ante Miškić Vabec
www.tomislavnews.com
