DVA LISTA NA VJETRU
Nekad u jesen kasnu,
Kad sve nagne kraju,
A bura krošnje očerupa,
Na grani ogoljeloj ostaju
Dva malena lista skupa.
Dva lista polužuta, poluzelena,
Na jednoj grani gore visoko,
Ko ptičice dvije skrivena
Za poglede neke, isprazne,
Al’ ne za vižljasto oko.
Jedino su željeli i dalje biti,
Živjeti barem samo još malo,
Grčevito gore dok bura stišće
Ne biti dolje,k’o drugo palo,
Nogama gaženo suho lišće.
Opalo svuda u ćudljivu jesen.
Sleglo u šumi,parku, na putu,
U bojama toplim tako nekim,
Odbačeno suho, samo u kutu.
Kvašeni kišom hladnom.
Okovani ledom i kristalom.
Samo bijaše dvoje što se primi
I ostade na grani, prkoseći palom
Lišću,listići suhi,jedini u zimi.
Nekako s proljećem ranim,
Kada sve niče, diše i pupa
I nanovo život opet se budi,
Neki vihor ludi
Otpuhnuće dvoje sa grane skupa.
Autor: a.m.vabec
www.tomislavnews.com
