GNIJEZDA ZA TUGU
Njene su oči gnijezda za tugu.
Njene su trepavice ptice što ne lete.
Kad zasuze ozjene dugu,
Pogledima mojim da u njih slete.
Ona u njima nosi moja dva svijeta,
Što svakim treptajem se dijele.
Očnim beskrajem, tim, dopluta mi sjeta.
Pa opet, baš tako tužne me vesele.
Znam da pogledi prijeđu u zvijezde,
Kad neke oči jednom zgasnu.
Da! U tvojima se moje tuge gnijezde,
I nanovo izlegu ovu ljubav nejasnu.
Autor: Ante Miškić Vabec
