JESENJA ČEŽNJA
Da mi časak u vječnost potraje
dok se u tvom krilu stišćem,
a poljupce ko srca otkucaje
nebrojene strastveno išćem.
Što ‘mjesto s mrakom s tobom nisam?
Što ne mogu da ti diram ruku?
Da ne pitaš sada di sam.
Da na istom tiskamo se jastuku.
Što mi Te ljubav ne uruči
‘mjesto nemir mrakom nesen,
ko vjetar lišće svakoj kući
kad pošalje nanovo u jesen.
Šta ću zaljubljen sam u noći?
Slažem misli u snopove i vežnje.
Šta ću? Hoću li ikad znati i moći,
živjeti s Tobom bez ove čežnje?
Autor: Ante Miškić Vabec
www.tomislavnews.com
